U Indiji je kćerka (još) "nesreća"

Jedna 18-godišnja Njemica je seksualno zlostavljana u jednom vagonu u južnoj Indiji. Napasnik je navodno bio sezonski radnik iz indijske provincije Bihar. Nekoliko dana kasnije je jedna danska turistkinja zalutala u indijskom glavnom gradu New Delhiju i upitala skupinu mladih muškaraca za put. Poslije toga je, kako je ispričala, napalo više muškaraca, odvezlo i silovalo. Osam osumnjičenih je u međuvremenu identificirano - već ih se kazneno goni. Ta dva slučaja ponovno usmjeravaju pozornost javnosti na svakodnevno nasilje nad ženama u Indiji.

Jedan izuzetno brutalan slučaj silovanja je već u prosincu 2012. izazvao ogorčenje u cijelom svijetu. Tada je nekoliko muškaraca silovalo mladu studenticu u autobusu u indijskom glavnom gradu, za vrijeme dok je autobus vozio pored policijskih kontrola. Zbog teških ozljeda koje su joj nanesene silovanjem, među ostalim metalnom šipkom, studentica je dva tjedna poslije preminula u jednoj bolnici u Singapuru. Bijes je prije svega veliki u New Delhiju. Jer su djevojke i žene, unatoč hitno donesenim oštrijim kaznama, izgleda i dalje jako ugrožene u tom gradu, u međuvremenu poznatom kao "metropoli silovanja".

Stoljećima stara tradicija

Već staroindijski izvori su ženi u društvu dodijelili podređenu ulogu, pojašnjava indologinja Renate Syed sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. Syed se u svojoj knjizi "Kćerka je nesreća" (Ein Unglück ist die Tochter) intenzivno bavila diskriminacijom žena u staroj i u modernoj Indiji. "Žena je uvijek važila kao vlasništvo muškarca. Samo je muškarac smatran razumnim bićem. Žene su važile kao nerazumne", kaže Syed i dodaje da se iz toga izvlačila teza da muškarac uvijek mora kontrolirati ženu: "Na to i danas još nailazimo u Indiji, kad se ženi ne dopušta da izgrade vlastiti identitet. Na žene se uvijek gleda kao na kćerku jednog muškarca ili kao suprugu. Tako im se oduzima autonomija". A seks važi kao tabu tema, dodaje znanstvenica.

Društvo u procesu transformacije

Indijsko društvo se trenutačno nalazi u razantnom procesu modernizacije. Proteklih godina se indijsko gospodarstvo moglo pohvaliti s odličnim stopama rasta i do deset posto. Ta nuklearna i regionalna sila u međuvremenu samopouzdano traži mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Indija već odavno nije zemlja u razvoju, što postaje vidljivo kad se baci pogled na blještave metropole New Delhi, Mumbai, Chennai ili Kolkatu (nekadašnji naziv: Kalkuta). Ali u inozemstvu toliko cijenjeni i dobro obučeni IT i telekomunikacijski specijalisti i znanstvenici su u vlastitoj zemlji tek mala manjina. Jer još uvijek dvije-trećine ljudi u Indiji živi u ruralnim područjima i od poljoprivrede: tamo gdje često više sati dnevno nema struje i tekuće vode. Mnogi od tih ljudi se osjećaju isključeni iz tog gospodarskog uspona.

Sa zabrinutošću stručnjaci promatraju kako jaz između bogatih i siromašnih postaje sve veći. "Frustracija postaje sve veća", potvrđuje aktivistica za ženska prava Urvashi Bhutalia iz Delhija. "Ali to nije jedini razlog zašto je nasilje protiv žena toliko duboko ukorijenjeno u društvu. Svatko može vidjeti da naš pravni sustav ne funkcionira dobro. Policija je dijelom korumpirana i spora." Aktivistice poput Bhutalie kritiziraju da policija u slučajevima silovanja često štiti počinitelje, prije svega onda kad se radi o utjecajnim ili bogatim osobama. Onda je do žena da dokažu kazneno djelo. Osim toga, sudstvo je preopterećeno, pa tako može godinama potrajati dok uopće dođe do procesa

Međutim, postoji još razloga zašto su žene često zakinute u indijskom društvu. Oduvijek se u Indiji prije vjenčanja, prema hinduističkom običaju, zahtijeva miraz od obitelji mladenke. Iako je to već desetljećima službeno zabranjeno, taj običaj se još uvijek provodi. Tako djevojke i žene postaju veliki financijski teret. U nekim sjevernim regijama, prije svega u saveznim zemljama Punjab i Haryana, je stoga proteklih godina učestalo dolazilo do pobačaja ženskih fetusa. I ta praksa je službeno zabranjena. No, odnos spolova u spomenutim saveznim zemljama pokazuje drugu sliku.

Nisko obrazovanje

Diskriminacija djevojčica počinje vrlo rano. Studije su pokazale da u mnogim regijama Indije žene sinove doje duže nego kćerke. Osim toga, u obiteljima s puno djece se školsko obrazovanje djevojčica često žrtvuje u korist dječaka. Roditeljima je pritom važno da se sinovi obrazuju, jer su oni ti koji su u takvim okruženjima, u zemlji u kojoj nema socijalnih sustava, njihovo "mirovinsko osiguranje". I toj tradiciji se indijska vlada nastoji suprotstaviti. Tako je za djevojčice pohađanje nastave u državnim školama besplatno. Popis stanovništva iz 2011. pokazuje da je na tom polju zabilježen napredak. Stopa pismenosti kod žena u Indiji sada iznosi 65,4 posto, dok je 2001. još iznosila tek oko 48 posto.

Sve to žene čini lakim plijenom, kaže indologinja Renate Syed i dodaje da se počinitelji ne libe zlostavljati ni malu djecu. U travnju 2013. se u žiži javnosti našao slučaj silovanja petogodišnje djevojčice: "Djeca su u Indiji na ulici, i počinitelji ih lako mogu uhvatiti. A upravo male djevojčice su često uplašene. Tradicionalno ih se odgaja da budu čestite, poslušne i da muškarce smatraju autoritetima." Syed međutim smatra da je, uzimajući u obzir broj stanovnika od 1,2 milijarde, stvarni broj kaznenih djela nasilja nad ženama manji nego što se stječe dojam zbog aktualnog izvještavanja u medijima.

Poziv za promjenom

Aktivistica Urvashi Bhutalia, unatoč svim tim problemima u društvu, vidi pozitivne znakove promjena. Kaže da se zbog slučaja teškog silovanja studentice 2012., pokrenula diskusija u društvu i više slučajeva se prijavljuje: "Kazneni zakon se pooštrio, iako vlada nije prihvatila sve naše prijedloge. Svejedno, novi zakon vidim kao prvi uspjeh."

Do istinskih promjena, međutim, može samo doći uz više obrazovanja, naglašava Bhutalia. A to, dodaje, mora početi u obiteljima. Osim toga, više žena se mora angažirati u politici, kaže ta aktivistica, zahtijevajući žensku kvotu na državnoj razini. Promjene će doći, uvjerena je Bhutalia, ali ona je također svjesna da će to biti dugotrajan proces.