U ilegalnoj trgovini Srbi i Albanci dobro surađuju

U procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine, upravo je implementacija dogovorenog ono na čemu će zemlje članice Europske unije inzistirati kada budu odlučivale o mogućem napretku Srbije i Kosova na europskom putu. Kada je u pitanju dogovor iz 2011. godine o slobodi kretanja ljudi i robe, posljednje informacije govore da napretka ima, ali da ima i „sive zone“ i problema u svakodnevnom funkcioniranju preko graničnih prijelaza.

„Predstavnicima EU-a predočili smo rezultate projekta 'Monitoring implementacije dogovora između Srbije i Kosova na području slobode kretanja ljudi i robe'“, kaže za Deutsche Welle Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. „U pitanju je nastavak ranijeg projekta koji je rađen prije postizanja Briselskog dogovora. Tada smo zaključili da se, zbog neuređenih odnosa između Beograda i Prištine, oko 40 posto prometa robe nalazi u sivoj zoni i da tu postoji 'bratstvo i jedinstvo' u kriminalu između Albanaca i Srba. Sada smo utvrdili da je uvođenje integriranog upravljanja granicom smanjilo razliku između robe evidentirane od strane srpskih organa i organa Kosova. Čak je ta razlika svedena na šest posto, što je u prihvatljivim granicama. To i dalje ne isključuje sivu zonu, ali stanje se očigledno popravilo“, zaključuje Popov.

Ima zainteresiranih da sjever Kosova ostane „vakuum“

U Bruxellesu su tako predstavljeni uspoređeni službeni podaci Beograda i Prištine, uz činjenice dobivene s terena, od izvoznika, preko transportera i drugih zainteresiranih strana o tome kako se na svakodnevni život odražava primjena sporazuma o slobodi kretanja između Srbije i Kosova. U pogledu kretanja robe između carinskih teritorija Srbije i Kosova, konstatira se da se dogovori o carini ne primjenjuju u potpunosti jer sjever Kosova još nije uključen u carinsko područje Kosova. Iako je premijer Kosova Hashim Thaci, na posljednjoj rundi dijaloga u Bruxellesu objavio da je finaliziran dogovor oko kosovskog carinskog sustava, koji će „funkcionirati na cijeloj teritoriji Kosova i prikupljati prihode i od carine s prijelaza na sjeveru“, u Centru za regionalizam kažu da još ima otpora „sa svih strana“ onih koji imaju interesa u tome da „sjever ostane vakuum“ i kao takav bude područje koje nije uključeno ni u jedan institucionalni sustav.

„Postoji politička volja da se sporazum implementira, ali se javljaju i duhovi prošlosti s kojima se moraju suočiti i Beograd i Priština. Za razliku od pitanja katastra ili matičnih knjiga, što su prvenstveno tehnička pitanja, ovdje je veliki broj zainteresiranih da se stvar ne riješi. Imamo naslijeđeno stanje koje se mora svladavati, ali ne i prelomiti preko noći. Ipak na tome se mora inzistirati“, kaže Popov.

Podaci govore da je trgovina robom između Srbije i Kosova dosta „jednosmjerna“. Dok je u 2012. godini izvoz Srbije na Kosovo iznosio oko 300 milijuna eura, u suprotnom smjeru obujam trgovine ne prelazi deset milijuna eura. Na Kosovo se izvoze u prvom redu prehrambeni proizvodi, nafta i građevinski materijal, dok se u Srbiju s Kosova uvoze proizvodi od željeza i čelika i otpad koji se izvozi za reciklažu u druge zemlje.

Zadaci i za Beograd i za Prištinu

Dogovor Beograda i Prištine o slobodi kretanja odnosio se i na nesmetani promet ljudi i vozila s tablicama i dokumentima koje izdaje jedna, odnosno druga strana. Danas postoji rastući trend prelazaka granica (skoro po 5.000 prelazaka dnevno u jednom i drugom smjeru), što je potvrda interesa i potrebe ljudi da ostvaruju pravo na slobodu kretanja u cilju poslovnih, obiteljskih i drugih razloga.

U Centru za regionalizam posebnu pozornost, u okvirima slobode kretanja između Srbije i Kosova, skreću na problem „necarinskih barijera“ kao što su obavezno osiguranje vozila. Popov za DW objašnjava: „Za kamione, to su ogromne svote koje značajno povećavaju cijenu roba .Tu se mora tražiti što prije rješenje jer ova situacija značajno utječe na realnu slobodu kretanja roba i ljudi i nadam se da će međunarodna zajednica uraditi ono što treba“.

Istovremeno, primjena sporazuma o slobodi kretnja rezultirala je i povećanim brojem zahtjeva za azil koje u zemljama zapadne Europe podnose građana Kosova, koji kroz Srbiju, ilegalnim putevima prelaze na prvom mjestu na teritorij Mađarske. I dok se kosovske vlasti pozivaju da informiraju svoje građane i zaustave taj trend, Priština poziva Beograd da i on „ispuni svoju obvezu“ i razračuna se s „kriminalnim i ekstremističkim grupama koje borave i na sjeveru Kosova i u Srbiji“.

„Mene najviše zanima zašto sadašnja vlast u Srbiji do sada nije poduzela ništa, nego traži 45 minuta da sredi stanje kad su počeli neredi na sjeveru za vrijeme izbora“, kaže u razgovoru za Deutsche Welle Aleksandar Popov. „Mislim da je vlast napravila ogromnu grešku što nije ili eliminirala, pacificirala te skupine ili poduzela zakonske procedure protiv onih koji ugrožavaju ne samo procese na sjeveru Kosova, nego i građane Srbije. To je jedno od ozbiljnih pitanja. Ali mislim da je dio ove vlasti u ranijem periodu i odgojio te grupe koje su bile udarna šaka vlasti kada je to trebalo“, zaključuje direktor Centra za regionalizam.