U Bosni i Hercegovini cijene više nego u EU

Prosječna plaća zaposlenih u ugostiteljstvu u svibnju je u Bosni i Hercegovini iznosila 520 maraka, dok je ukupna prosječna plaća iznosila nešto manje od 800 maraka. Ovo su podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske i manje-više mogu se primijeniti i na cijelu BiH. S ovim primanjima prosječni građanin u BiH ne može ni da pomisliti na to da recimo kilogram graha kukuruzara koji na tržnici u Banja Luci (na slici gore) stoji 25 maraka.

Mileva iz okoline Banja Luke već godinama radi na toj tržnici: "Kako nije skupo kad nema narod novaca. Nema penzije, nema plaće. Ljudi kupuju jednu glavicu češnjaka, jednu glavicu luka i šaku graha. To je grehota. Ja sam svoj grah prodavala prije tri mjeseca po 12 maraka. U svibnju je već stajao 25 maraka".

Europske cijene

Kada je o cijenama riječ, bez obzira o kojoj se robi radi i građani su ogorčeni. Cijene su im visoke, a neki ih uspoređuju i s cijenama u europskim zemljama: "Ja sam došao izvana, neke su cijene čak veće nego u Švedskoj", kaže jedna mušterija.

Neka roba poskupi i četiri puta dok dođe do kupca, zbog čega samo trpe potrošači, a svi u prethodnom lancu profitiraju. Milan Popović trgovac je preko 20 godina i kaže da je hrana u BiH najskuplja u Europi: "Ali ne zahvaljujući bijednom poljoprivredniku koji proizvodi s 2,5 KM nafte, bez poticaja. Ako mu jedna godina propadne on se pet ne može oporaviti. A mi samo pričamo kako je skupo. Po toj logici ispada da naši poljoprivrednici žive odlično".

Popović kaže da uvozna hrana ubija domaće tržište, a ona poskupi i po nekoliko puta dok ne dođe do potrošača, zbog kako kaže, troškova transporta. Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH samo se jednim dijelom slaže u ovoj ocjeni, a prave razloge vidi u jakom lobiju koji formira cijene i tako zarađuje ogroman novac: "Ljudi okupljeni oko te jedne privredne grane ubiru postotak. Jabuka je marka i po i u sezoni i van sezone. Vrlo interesantno. Znači taj lobi je uradio svoje. Imamo nesređenu situaciju u ovakvoj državi i svako radi za svoj račun".

Lakota kaže da bez obzira što je u BiH važi  slobodno formiranje cijena, da "iza toga postoji paravan", gdje se cijene za 80 posto proizvoda formiraju u pozadini. Predsjednik Udruge za zaštitu potrošača RS Dragovan Petrović kaže da je činjenica da se kod uvozne robe pojavljuju ekskluzivni uvoznici koji diktiraju tržište :"Umjesto da imamo oligopol, zbog toga što smo relativno malo tržište, imamo monopol. Imamo lidere koji prate cijene i politiku".

Uvoz je poguban

Apsurdna je situacija, kažu u udruženjima potrošača, da BiH s ovakvim kapacitetom, uvozi preko polovinu hrane. Razlog za to je loša politika, kaže Lakota: "Ti lobiji upravo rade to. Oni bi voljeli da mi ovdje ništa ne proizvodimo nego da nas oni opskrbljuju. U jeku sezone mi sve uvozimo. Kada ima i paprika i paradajza mi sve uvozimo. Jednostavno lobiju smeta domaća proizvodnja ".

Pokrivenost uvoza izvozom u BiH iznosila je svega 21 posto za prva tri mjeseca ove godine, a najviše novca potrošeno je na uvoz žitarica kojih je uvezla za nevjerojatnih 90 milijuna maraka. U takvim uvjetima, odnosno s takvom politikom, proizvođači hrane u BiH ne mogu očekivati značajnije poboljšanje uvjeta proizvodnje.