Turske veze s terorističkim organizacijama

U izvješću njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova se Turska optužuje kako se „razvila u središnju akcionu platformu islamističkih skupina regije Bliskog i Srednjeg istoka“, pozivajući se na saznanja njemačkih obavještajnih službi. Ministarstvo ukazuje na „ideološku naklonost“ turske vlade sa čitavim nizom islamističkih skupina od koje su neke i službeno proglašene terorističkim organizacijama. Tako se spominju odlične turske veze sa palestinskim Hamasom, Muslimanskom braćom u Egiptu i određenim milicijama koje u Siriji vode borbu protiv režima Asada.

U izvješću se podsjeća kako je i Europske unija još 2003. proglasila Hamas terorističkom organizacijom. On je osobito snažan u palestinskom Pojasu Gaze, ali i javnost Zapada je bila iznenađena kada je Hamas 2006. pobijedio na parlamentarnim izborima u palestinskim područjima. To je organizacija koja još uvijek načelno odbija uopće priznati postojanje Izraela, ali vladajuća turska stranka AKP je već odmah nakon izbora u Palestinskim područjima službeno primila izaslanstvo Hamasa u Ankari kao "legitimne predstavnike Palestinaca". Na oštre kritike Zapada je Turska odgovorila kako se i Hamasu moraju "posve otvoreno prenijeti očekivanja međunarodne zajednice." No teško je reći da je Hamas od Turske čuo bilo što bi mu bilo neugodno: vođa Hamasa Haled Mašal je već onda "izrazio zadovoljstvo zbog podrške Turske", a dobri odnosi traju i dalje. Tako se, prema informacijama iz turske vlade, i ovog lipnja Erdogan sastao sa Mašalom.

Vrhunac turske podrške Hamasu je bio 2010. kad je jedna turska organizacija pokušala brodom probiti izraelsku blokadu Pojasa Gaze kako bi tamošnjem stanovništvu odnijela "humanitarnu pomoć". Izraelci su poslali specijalne jedinice da preuzmu taj brod, ali Turci su pružili otpor tom pokušaju. Ishod je bio deset poginulih turskih državljana i tek prije nekoliko tjedana je koliko-toliko opet normaliziran odnos Turske i Izraela.

Posve jasne naklonosti

Već odavno je poznata i naklonost Erdogana prema Muslimanskoj braći u Egiptu. Turska je bila jedna od malobrojnih država koja je pozdravila izbor kandidata Muslimanske braće Mohameda Mursija za predsjednika Egipta na prvim slobodnim izborima nakon epohe Mubaraka. A kada je, opet nakon brojnih prosvjeda 2013. egipatska vojska svrgnula Mursija i zabranila Muslimansku braću, opet je Turska bila među rijetkim zemljama koja prosvjedovala. Erdogan je to nazvao "vojnim udarom" u kojem je navodno sudjelovao i Izrael. Njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova u svom izvješću ukazuje kako Ankara i dalje podržava Muslimansku braću, a brojnim dužnosnicima te organizacije pruža i utočište u Turskoj. Osim toga iz Turske emitira i postaja izbjeglih članova Muslimanske braće protiv trenutne egipatske vlade.

Manje jasan je odnos Turske prema "Islamskoj državi" i drugim radikalnim islamističkim milicijama i džihadistima. Turska službeno IS smatra terorističkom organizacijom, ali se za vrijeme rata u Siriji uvijek iznova čuje kako IS dobiva oružje iz Turske, kako preko Turske - ili čak iz Turske IS dolazi do novca i kako nema problema od IS-a kupovati naftu, niti pružati medicinsku pomoć ranjenim borcima IS-a u turskim bolnicama. S druge strane, IS je preuzela odgovornost za više terorističkih napada u Turskoj.

Jasno je da Turska tu prije svega slijedi svoju politiku protiv Kurda. U paničnom strahu od stvaranja kurdske države koja bi se neminovno prostirala i kroz velike dijelove Turske, Ankara podržava bilo koga tko je neprijateljski nastrojen prema kurdskim organizacijama. A obzirom da su Kurdi među glavnim saveznicima Zapada protiv IS-a u borbama u Iraku, tako onda i Ergogan smatra da mu "Islamska država" barem donekle ide na ruku.

Turska špijunira za IS?

Ništa od svega toga nije novo, ali u javnim raspravama se do sada o tome uglavnom nije govorilo. Na to podsjeća i političar CDU-a, Roderich Kiesewetter u razgovoru za postaju WDR: „Turska već deset godina podržava Hamas. O tome smo uvijek vrlo intenzivno razgovarali iza zatvorenih vrata s vladom u Ankari. Vrlo jasno smo im rekli i da znamo kako Turska zatvara barem jedno oko prilikom financiranja IS-a.“

I Jürgen Trittin iz stranke Zelenih upozorava kako je Turska dugo vremena bila tranzitna zemlja kroz koju se IS opskrbljivao oružjem i preko koje je prodavao naftu. Kurdski politolog Henan Engin sa sveučilišta u Heidelbergu tvrdi kako Turska ne samo da tolerira IS, nego ga aktivno podržava.

Ali što učiniti? I Kiesewetter smatra kako tu nema razloga okončati sporazum s Turskom o izbjeglicama i pogotovo nema razloga prekinuti dijalog s vladom u Ankari. Njegovo mišljenje jest kako Berlinu razgovara i s „državama koje su mnogo teži slučaj“, poput Saudijske Arabije ili Irana. Ipak, Turskoj se moraju pokazati granice. „Ukidanje viza za građane Turske je moguće samo ako se poštuju temeljne vrijednosti pravne države.“ Političar CDU-a želi i da se oglasi NATO jer je "očito da Turska kao jedna važna članica podržava protivnika protiv kojeg se NATO bori“. I političara stranke Ljevice Sevim Dagdelen upozorava da NATO-članica Turska možda može i obavještajna saznanja obrambenog saveza proslijediti "svojom terorističkoj braći."

Političar CDU-a Kiesewetter ipak nipošto ne želi otjerati Tursku s pregovaračkog stola sa Zapadom. Jer, kako smatra, "ako se Turska otjera iz NATO-a i europskog okoliša, onda će nastati neuračunljivi div između Europa i Azije."