Turska u stupici IS-a

Svatko protiv svakoga i svi protiv Islamske države. Umirovljeni profesor politologije i stručnjak za sigurnost iz Bonna Christian Hacke je uvjeren: ekstremisti IS-a točno to žele, najkasnije nakon što je IS počeo izvoditi terorističke napade i u Turskoj: "Islamska država time želi reći - mi smo jedina vodeća sila u čitavoj regiji Bliskog istoka."

Naravno da tu aspiraciju prije svega ima Turska svojom političkom i gospodarskom stabilnošću - čak i po cijenu da se pravi da ne vidi zlodjela IS-a. Ali nakon samoubilačkog napada u Surucu s 32 žrtve prošlog tjedna i napada na tursku graničnu postaju, Ankara nije imala drugog izbora nego se aktivno uključiti u borbu i bombardirati uporišta Islamske države.

Profesor Hacke objašnjava kako se turski premijer Erdogan tako dugo držao postrance zato jer se IS bori protiv snaga koje niti Ankari nisu po volji: u Siriji je to Bašar al Asad, a još manje su joj mile kurdske snage koje u međuvremenu i aktivno podupiru zapadne sile, sve do slanja modernog oružja. Turska još uvijek strahuje od ambicija Kurdske radničke stranke PKK o neovisnom Kurdistanu koji bi obuhvaćao i dijelove Turske.

Ne samo pasivna pomoć IS-u?

Sve u svemu, Turska tako nije samo pasivno promatrala zločine Islamske države nego je to graničilo već s aktivnom pomoći. Već mjesecima je Turska najvažnija tranzitna zemlja za borce IS-a iz Europe, među njima ima i nepoznat broj državljana Turske - sigurno ih je na stotine. Još opasnija je logistička mreža koju je IS stvorio u samoj Turskoj kako bi organizirao potporu i koja broji najmanje 3.000 suradnika. Jer poznate osobe i organizacije su samo vrh ledene sante, smatra Ferhad Seyder.

On je na čelu radne skupine Mustafa Barzani za Kurdske studije na sveučilištu Erfurt i upozorava da bi moglo biti znatno više osoba u Turskoj koje zapravo stoje na strani IS-a. Tako i turski mediji javljaju o teroristima Islamske države koji su ranjeni i koji se liječe u bolnicama u Turskoj - na državni trošak. "Aktivna podrška IS-u nikad nije dokazana, ali turska vlada u najmanju ruku dopušta njezino postojanje", smatra profesor iz Erfurta.

Nakon nedavnog terorističkog napada u Surucu bi i s tom prešutnom podrškom trebalo biti završeno jer je i tursko ratno zrakoplovstvo od tada već više puta napalo ciljeve na području pod nadzorom IS-a. Nameće se pitanje, zašto su ekstremisti Islamske države napali praktično jedinu zemlju koja im do sada nije bila neprijatelj?

Profesor Hacke smatra kako su vođe IS-a uvjereni u pobjedu svog radikalnog islamskog svjetonazora. Bez obzira na "realnu politiku" gdje takvi napadi na Tursku nemaju smisla, IS je odlučan i nasiljem profilirati se kao protivnik umjerene verzije države sunitskog islama kao što je Turska pod vodstvom Erdoganovog AKP-a. "Erdogan se treba sam razotkriti kao sluga Zapada", misli profesor Hacke. "Treba biti potpuno jasno kako Turska nije nikakva alternativa IS-u."

Erdogan se mora pokazati kao "snažan vođa"

Je li tako Erdogan upao u zamku terorista IS-a? Obzirom na trenutnu političku situaciju u samoj Turskoj, Seyder nas podsjeća kako turski predsjednik zapravo nije imao drugog izbora. Kako raste podrška Zapada kurdskim borcima u njihovoj borbi protiv IS-a, tako raste i napetost i između turskih snaga sigurnosti prema kurdskim nacionalistima. Par dana nakon napada u Surucu su ubijena dva turska policajca u Ceylanpinaru i to djelo je priznala zabranjena Kurdska radnička stranka PKK - tvrdeći kako su ubijeni policajci surađivali s IS.

"Erdogan je za domaću publiku morao nastupiti protiv obje skupine, sve ostalo bi se smatralo njegovom slabošću", kaže Seyder. A Erdoganu hitno treba da se pred domaćim biračima pokaže kao snažan vođa: na parlamentarnim izborima ovog lipnja njegov AKP nije osvojio apsolutnu većinu, a kao što se i očekivalo, svi pokušaji stvaranja nekakve koalicije su propali. Ukratko, sve upućuje na nove izbore u Turskoj.

"Da Erdogan nije ništa poduzeo, na novim izborima bi potpuno propao." A to, misli Seyder, ne bi bila samo katastrofa za njegovu stranku, nego i izuzetno opasno za čitavu Tursku: "Erdoganova stranka je - bilo to dobro ili loše - jedina stranka koja je trenutno uopće u stanju vladati Turskom", smatra ovaj politolog. Ostale stranke uživaju mnogo manju podršku, a i njihove pozicije su previše raznolike. Erdoganov poraz bi značio nestabilnu tursku vladu gdje se jedva mogu i naslutiti političke i gospodarske posljedice i za Tursku i za tu regiju.

S druge strane, ako se pokaže kao "snažan vođa" u ovim kriznim vremenima, to bi mu moglo čak i pomoći na sljedećim izborima - a to onda objašnjava i napad na kurdska uporišta, obzirom da je umjerena kurdska stranka na prethodnim izborima čak uspjela ući u turski parlament. Je li zapravo sve to bila i računica Erdogana - ili da je čak provocirao napad IS-a kako bi mogao okupiti domaću političku javnost oko sebe? Takve spekulacije se čuju čak i u turskim medijima, ali Seyder ne misli da se to dogodilo: "Sve to bi bilo previše rizično. Zamislite samo da su teroristi IS-a zarobili turske vojnike i pred kamerama im odrubili glave. To bi bio kraj za Erdogana."