Turska - podvojena stajališta prema nobelovcu Orhanu Pamuku

Njegova su djela prevedena na više od 30 jezika i objavljena u preko stotinu zemalja. U Njemačkoj je Pamuk poznat prije svega po svojim romanima "Crveno je moje ime" i "Snijeg" u kojima govori o vezama između istoka i zapada. Koliko je Pamuk cijenjen pisac u Njemačkoj potvrđuje i podatak da je tom piscu prošle godine dodijeljena jedna od najuglednijih njemačkih književnih nagrada - Mirovna nagrada njemačkih knjižara.

Bez obzira na sva međunarodna priznanja, za Pamuka je dodjela Nobelove nagrade - za koju je saznao u New Yorku, gdje je na Sveučilištu Columbia član Odbora za globalno mišljenje, predstavljala svojevrsatn šok:

"To je nevjerojatno, to je neka vrst šoka - ali jako mi je drago i ja sam oduševljen i osjećam odgovornost. Uživam u toj dodjeljenoj časti i odlikovanju. Jako sam sretan i zadovoljan."

A o čemu piše Pamuk i zbog čega je odbor za dodjelu Nobelove nagrade ocijenio njegovo djelo kao književnost koja je relevantna za cijeli svijet ? Evo kao sam Pamuk sažeto opisuje svoje glavne književne preokupacije:

"Naša složena povijest, priče i misterije Istanbula. Ali ja sam, dakako, književnik koji se usuđuje izlagati rizicima i eksperimentima".

Upravo je zbog te osobine Pamuk na zapadu stekao brojne čitatelje i interes šire javnosti. No u vlastitoj zemlji zbog toga izaziva vrlo oprečna mišljenja i raspoloženja. Prije svega zbog svojih političkih stajališta, koja nisu ni najmanje po ukusu službene turske politike i vatrenih nacionalista. Na primjer, njegova kritika odnosa prema Armencima.

"U ovoj su zemlji ranije živjeli brojni ne-muslimanski građani, a danas ih tu više nema. Zbog čega? Zar o tome ne bismo trebali razgovarati? U ovoj su zemlji živjele stotine tisuća Armenaca, a danas više nisu tu. Mi moramo njegovati kulturu u kojoj je dopuštena sloboda govora."

Zbog svojih kritičkih istupa, osobito po pitanju genocida nad Armencima, protiv Pamuka je u Turskoj prošle godine bila podignuta optužnica zbog "kaljanja turske časti" jer je u jednom intervjuu izjavio kako je Turska smaknula milijun Armenaca i 30.000 Kurda.

Zahvaljujući intervenciji Europske unije proces protiv Pamuka početkom ove godine je obustavljen.

Iako je Pamuk poznat kao kritičar turske politike, on ne krije svoju odanost i ljubav prema Turskoj i njenoj kulturi, stoga on Nobelovu nagradu doživljava i kao priznanje turskom jeziku i kulturi, a od nagrade očekuje da će doprinijeti boljem razumijevanju i približavanju istoka i zapada.

Bez obzira na to, reakcije na dodjelu Nobelove nagrade Orhanu Pamuku u Turskoj su vrlo podijeljene. Ovacije na ulicama i mahanje turskim zastavama kao prilikom pobjeda turske nogometne momčadi nisu se mogle vidjeti. Umjesto toga komentari u novinama koji s jedne strane ne mogu odoljeti a da ponosno ne konstatiraju činjenicu kako je po prvi puta Nobelova nagrada pripala jednom Turskom državljanu, a s druge strane zamjeraju Pamuku njegove kritičke izjave. Komentator bulevarskog lista "Sabah" sugerira svojim čitateljima da Pamuka slave kao što su slavili pobjede nacionalne momčadi ili plasman pjevačice Saertab Erener na Euroviziji. No to Turcima očito ne pada lako jer se s Pamukom ne mogu tako lako identificirati. Kolumnisti uglednih turskih novina oprezno vagaju riječi pohvale i pokude. Glavni urednik lista "Hürriyet" pokušava objasniti zbog čega se Turci ne mogu istinski radovati ovom priznanju i pita: "Uživa li Pamuk priznanja zapada zbog toga što on teze zapada bolje zastupa nego što to zapad sam čini ?", a komentator jednog drugog lista pomirljivo zaključuje: "On barem piše na turskom jeziku, kad već njegove misli nisu turske".

Kometator lijevo-liberalnog lista "Milliyet" ističe kako je bitno njegovati kulturu kritičke razmjene mišljenja, ali dodaje: "Kritika u ime prava i demokracije je jedna stvar, ali druga je stvar prodavati svoj narod zato da bi se prodavale vlastite knjige i stekla svjetska slava." Dakako da u Turskoj ima i onih koji se raduju što je Pamuk dobio najviše svjetsko priznanje za književnost. Liberalni list "Radikal" piše: "O Turskoj će se u buduće pisati i kao o zemlji Orhana Pamuka" i dodaje: "Cijeli će svijet s većom pozornošću pratiti Tursku, tursku književnost i Istanbul. Pamuk je čast za naš jezik, našu književnosti i našu zemlju".

Nagradi Pamuku raduje se i turski ministar vanjskih poslova Abdullah Gül. Svakodnevna politička okapanja i trzavice, kao što je sukob oko Pamuka u turskoj javnosti, ranije ili kasnije će biti zaboravljene. Puno je bitnija činjenica da je u cijelom svijetu dodjela ovogodišnje nagrade izazvala ogroman odjek i zanimanje za ovu zemlju koja se nalazi na razmeđi istoka i zapada. Upravo je taj aspekt Pamukovog književnog stvaralaštva u svojoj čestitci istaknula i njemačka kancelarka Angela Merkel koja Pamuka opisuje kao most između istoka i zapada, a njegov rad doprinos boljem međusobnom razumijevanju kultura. No kao što je poznato, najteže je biti prorok u vlastitoj zemlji.