Turska kao novi energetski centar?

Turska je kao stvorena za ulogu "centra za raspodjelu energije". Ona leži na raskršću između Europe, Kavkaza, Srednje Azije, Bliskog i Srednjeg istoka. Od izbijanja krize u Ukrajini Turska je na vrhu EU-ovog popisa kao strateški partner za alternativni smjer uvoza plina i nafte.

"Uočavamo pojačan interes europskih i međunarodnih kompanija za tursko energetsko tržište", ističe Christian Grun iz tvrtke ConEnergy iz Essena.

Razloga za pojačan interes je više. Turska je tijekom 2010. i 2011. ostvarila privredni rast od skoro deset posto. Osim toga ima dinamičnu strukturu stanovništva. Prosječna dob građanina Turske iznosi 28 godina. "Geostrateški položaj Turske je jedinstven", kaže Grun. Jedan od najvećih izazova, ali i šansi, svakako predstavlja proces liberalizacije tržišta u Turskoj.

Liberalizacija tržišta

"U tijeku je ukidanje državnog monopola na tržištu i ono tako postaje otvoreno za turske, ali i međunarodne tvrtke", analizira Grun i dodaje kako šansu zbog toga vide posebno investitori na polju energetike: "Neke moćne kompanije, poput njemačkih EON-a ili RWE-a, žele ući na to tržište. Njih će slijediti brojne tvrtke koje se bave uslužnim djelatnostima."

On tvrdi da unutarnjopolitička kriza, predbacivanja za korupciju protiv premijera Erdogana ili cenzura interneta, jedva da igraju neku ulogu za investitore.

Turska trenutno radi na nekoliko projekata iz energetskog sektora. Tu je južni koridor za plinovod koji bi spojio države oko Kaspijskog mora, proizvođače plina, s Europom. Taj plinovod ne bi išao preko teritorija Rusije, odnosno zemni plin iz Azerbajdžana bi se preko Turske transportirao do Europe.

Zaobilaznica oko Rusije

Novine Hürriyjet pišu da će gradnja plinovoda početi 2015. godine, da bi trebala trajati četiri godine i da će koštati 45 milijardi dolara. Plinovod pod nazivom TANAP bi trebao imati protok od oko 16 milijardi kubičnih metara plina godišnje. S plinskih izvora pod nazivom Šah Deniz II u Azerbajdžanu bi tako oko 10 milijardi prostornih metara plina trebalo ići prema Europi, a šest milijardi prostornih metara bi bilo namijenjeno tržištu Turske.

Važnu ulogu Turske naglašava i dogovor s vladom autonomne regije Kurdistana u sjevernom Iraku. Sudeći prema turskim medijima, dogovor s regionalnom vladom u iračkom Erbilu predviđa da se od 2017. godine u Tursku isporučuje četiri milijarde kubičnih metara plina godišnje. Od 2020. bi se ta količina trebala povećati na čak 20 milijardi prostornih metara.

Zemni plin od Cipra do Izraela

Regija istočnog Mediterana je proteklih godina privukla pozornost naftne industrije. Riječ je o otkriću zaliha zemnog plina na dnu mora u blizini obala Izraela i Cipra. Turski mediji prenose kako bi Izrael zato mogao postati izvoznik plina koji bi se transportirao turskim plinovodima. Prepreku ovom planu još uvijek predstavlja neriješeno ciparsko pitanje.

U ovom trenutku TANAP je jedini projekt vrijedan spomena, kaže turski stručnjak za energetska pitanja Mehmet Ögütcü. Ali čak ukoliko se taj projekt i ostvari, Ögütcü ne vjeruje da će Turska postati "energetska centrala". "Za takvo nešto je potrebno raspolagati ne sa 16 milijardi kubika, nego sa 50 do 60 milijardi kubika plina. Samo EU-u je potrebno više od 250 milijardi kubika godišnje. Turska ne može sama isporučiti toliku količinu", tvrdi on.

Nema zamjene za Rusiju

Iako Turska pruža brojne mogućnosti europskom tržištu, Europa ne može biti kompletno neovisna o Rusiji, smatra Ögütcü. On ipak vjeruje da Turska može igrati važnu ulogu u osiguravanju stabilnih isporuka za Europu. "Turska je pouzdan partner, ona je članica NATO-a, OECD-a, Vijeća Europe i teži da bude članica EU-a. Ona može doprinijeti diversifikaciji europske energetske politike", tvrdi Ögütcü.

Kriza u Ukrajini nema nikakvog utjecaja na opskrbu energentima u samoj Turskoj, navodi Fatih Birol, glavni ekonomist Međunarodne agencije za energiju. "Turska ima ključnu ulogu u globalnoj energetskoj politici. Zbog svoga položaja ona može postati pouzdana zemlja za tranzit energenata", kaže Birol. Krizu u Ukrajini i zabrinutost za sigurnost opskrbe ruskim plinom vidi kao rješiv problem: "Takvi problemi mogu nastati u bilo kojoj zemlji, u bilo kojem trenutku."