1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Turizam: patnje lokalnog stanovništva

Lisa Stüve
13. srpnja 2024

Brojne turističke regije u Europi tijekom ljeta očekuju rekordan broj posjetitelja. U mnogim mjestima se lokalno stanovništvo bori protiv masovnog turizma. Postoji li rješenje tog problema?

https://p.dw.com/p/4i6e8
Prosvjed u Barceloni protiv masovnog turizma
Prosvjed u Barceloni protiv masovnog turizmaFoto: Paco Freire/ZUMA Press Wire/Imago Images

U više europskih odredišta, mjesta koja su itekako popularna među turistima, lokalno stanovništvo prosvjeduje. U Veneciji su neki od njih proteklih godina u znak protesta zauzeli prazne stanove. Oni turizam smatraju pošašću koja uništava njihov grad, žale se da više ne mogu pronaći mjesto za stanovanje.

U povijesnom centru Venecije trajno živi samo oko 49.000 ljudi. Po različitim procjenama, Veneciju svake godine posjeti više od 20 milijuna ljudi. Ono što je za jedne svakodnevica, za ove druge je kulisa u kojoj se odvija njihov godišnji odmor.

Europa je kontinent s najvećim brojem stranih turista, a Venecija nije jedini grad koji pati zbog navale gostiju.

Aktualno se može čuti i o sličnim protestima u Barceloni, nekim drugim španjolskim gradovima, ali i u Lisabonu, Pragu ili Amsterdamu masovni turizam sve više rezultira porastom tenzija između turista i lokalnog stanovništva.

Razlozi su više-manje posvuda slični: porast stanarina, astronomske cijene nekretnina te pitanje tko smije trošiti koliko resursa?

Kruzer u Veneciji
Kruzer u VenecijiFoto: Andrea Merola/ANSA/dpa/picture alliance

Prihodi od turizma

Turizam je pritom za mnoge od tih gradova ili regija najvažniji izvor prihoda. U Europskoj uniji turizam čini oko deset posto BDP-a. Oko 12,3 milijuna ljudi je, po procjenama EU-a, zaposleno u tom sektoru.

„To su apstraktne brojke“, kaže Sebastian Zenker iz Copenhagen Business School. On dodaje da prihodi od turizma ništa ne donose lokalnim žiteljima, pogotovo ako istovremeno rastu stanarine, kada nekretnine postaju nepristupačne ili kad restorani istaknu cijene koje si mogu priuštiti samo turisti.

Zenker u razgovoru za DW kaže da, doduše, mnogi žitelji zarađuju na turizmu, “ali od toga samo rijetki mogu dobro zaraditi ili dobro živjeti”. Problem je, kaže, da su plaće često premale. U Italiji nema zakonski definiranog minimalca, u Portugalu on iznosi 4,85 eura, a u Španjolskoj 6,87 eura po satu.

Pitanje (pre)raspodjele

Kamo onda odlazi sav taj novac koji turisti potroše u zemljama Mediterana? Mnogo novca utrže zračna industrija, veliki hotelski lanci, međunarodne kompanije i kruzerska industrija, pojašnjava Paul Peeters. On radi na Sveučilištu u Bredi u Nizozemskoj, gdje istražuje na temu održivog turizma i transporta.

Za praćenje toka novca je odlučujući način na koji ljudi putuju. Turisti s kruzera spavaju i jedu uglavnom na brodu. Turisti koji su rezervirali paušalni odmor, odnosno koji su preko velikih ponuđača bukirali i let i smještaj i hranu, na licu mjesta također troše relativno malo.

Istovremeno oni doprinose zagađenju zraka i porastu potrošnje vode – teret koji uglavnom snose lokalni žitelji. Sve to pojačava osjećaj nejednakosti i tenzije između domaćih stanovnika i turista.

"Svim akterima je jasno da žele turiste. Pitanje je samo kako i kakav turizam", kaže Zenker

De-marketing, pravila, zabrane

Već postoje i prva politička rješenja. U Amsterdamu se primjerice više ne smije graditi nove hotele. Grad je osim toga ciljanim de-marketingom pokušao obuzdati „partijanerski“ turizam, odnosno turizam povezan s konzumacijom droga.

Po pojmom de-marketing se podrazumijeva reklamne strategije čiji je cilj neki proizvod učiniti manje atraktivnim – u ovom slučaju, dakle u gradu Amsterdamu, cilj te mjere je demotivirati određene skupine ljudi da dođu.

U Lisabonu i Palma de Mallorci su se lokalna tržišta najma stambenog prostora već odavno “oprostila” od potreba i ekonomske realnosti u kojoj živi lokalno stanovništvo. Prve mjere koje su uvedene: nema izdavanja novih licenci za iznajmljivanje stanova preko online-platformi kao što je Airbnb. Ili, u slučaju Palme, restriktivnija pravila oko izdavanja nekretnina za turističke potrebe.

Barcelona poseže za još drastičnijim sredstvima. Katalonski je grad najavio da do 2028. neće produžiti licence za iznajmljivanje oko 10.000 stambenih jedinica turistima, odnosno pustit će da licence isteknu. Tako bi se trebalo smanjiti pritisak na tržište stambenog prostora. Stanarine su u Barceloni u posljednjih deset godina porasle u prosjeku za više od 60 %.

Za kruzere ima sve više ograničenja ili se uvode veće takse. U Veneciji veliki brodovi od 2021. više ne smiju pristajati na centralnim lokacijama, sličnu mjeru planira i Amsterdam od 2026. Tako se ne bi trebala reducirati samo navala turista, već i zagađenje zraka. 

Dobri i loši turisti

Slično kao i u Amsterdamu, i Mallorca više ne želi da se otok percipira kao “partijanersku” destinaciju. Cilj je smanjenje broja turista, a oni koji dođu ubuduće bi trebali trošiti više. Visokokvalitetni turizam, tako se to naziva u branši. No, je li to rješenje? Ne, kaže Macià Blázquez-Salom. Ovaj Španjolac živi u Palmi de Mallorci, on je professor geografije i aktivist. Fokus na luksuzni turizam samo će pojačati nejednakost, kaže.

Mallorca: pobuna lokalnog stanovništva

„Turizam koji se fokusira na partijanje i hotele na plažama se ograničava na specijalne lokacije, to funkcionira takoreći kao tvornica“, kaže Blázquez-Salom za DW. Izravni utjecaji su dakle ograničeni na relativno mali dio općina.

Imućniji turisti pak imaju veće prohtjeve, kaže on, troše više vode, idu češće na kraće izlete, a u konačnici imaju i dovoljno kapitala za kupovinu nekretnina: „Sve to samo potiče proces gentrifikacije, a ujedno i spekulacije s nekretninama“, kaže Macià Blázquez-Salom. „Takvi turisti izravno se miješaju u život lokalnog stanovništva."

Održivi turizam

Veliki dio turističke industrije razmišlja, još uvijek, u kontekstu stalnog rasta. Rekordne brojeve gostiju se oduševljeno komentira. No, za brojne žitelje u gradovima kao što su Barcelona, Venecija ili Palma je dodatni rast neprihvatljiva opcija. I što sad?

Jedno moguće rješenje je da se broj turista drži na određenoj razini na kojoj bi sve to bilo podnošljivo za gradove i lokalnu zajednicu, kaže Paul Peeters.

Pritom bi ključnu ulogu trebali igrati ekološki i socijalni faktori, dodaje on. A da bi to bilo tako, moralo bi se sklopiti sporazume s avio-kompanijama i vlasnicima luka i aerodroma, dodaje stručnjak za turizam. Jer oni, kako kaže, često su zbog viška kapaciteta fokusirani na daljnji rast.