Turistička sezona je uspješna, ali nije sve u masovnosti
23. kolovoza 2021
Dok turistička sezona u Hrvatskoj prelazi u završnu fazu, bar što se tiče njezina udarnog razdoblja, javni prostor sve više zauzimaju trijumfalno intonirani izvještaji. Sad je naime već minula i bojazan da bi eventualni rast epidemijskih statistika mogao poremetiti glavne prihodovne tjedne. Stoga se rado ističu numerički iskazivi uspjesi ove faze u odnosu na onu prije koronavirusa, 2019. godine: oko 70 posto realizacije u dolascima turista, i približno 86 posto u broju noćenja.
Veliki dio medijskih vijesti zauzimaju tako usporedbe po kojima je aktualna sezona uvelike nadmašila prethodnu, a strahovalo se da bi u slučaju novog širenja broja zaraženih mogla biti i gora. Primjerice, s francuskog tržišta ostvareno je – prema informacijama Hrvatske turističke zajednice – 150 posto dolazaka više, a s nizozemskog čak 780 posto.
Pa, razmotrimo što je tome najviše pridonijelo, uz činjenicu da (zapadno)europski turisti u doba pandemije za ljetovanje najradije biraju bliže cestovne destinacije.
Početak i sredina ljetno-sezonskog perioda bili su kod Hrvatskoj konkurentskih mediteranskih zemalja obilježeni i kudikamo ozbiljnijim korona-statistikama, zatim još ponekim nedaćama. Španjolska i Italija napadno su se crvenile na epidemijskim kartama, u cijelosti ili makar djelomično, a Grčku i Tursku potom je zadesila kataklizmička serija požara.
Za to vrijeme u RH su glavne poteškoće predstavljali npr. kruzeri sa specijalnim režimom, oni čiji putnici pri izlasku nisu smjeli ulaziti u restorane i suvenirnice.
Kritički spram puke masovnosti
Bilo je i na hrvatskoj obali ponešto vatrene stihije, ili uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, ali manjeg obima, a bilo je i ekoloških akcidenata u vidu onečišćenih plaža. No jedno i drugo nije se ovog ljeta ni slučajno približilo nekim rekordnim ciframa.
Problemi s nedostatkom radne snage naoko su također prevladani, možda gurnuti ustranu s odgodom boljih rješenja za bolja vremena, pa se zadovoljstvo iskazano vedrim brojkama nastavilo u istom tonu.
Ipak, zanimalo nas je može li se i treba doista sve ilustrirati kvantitativno, i što je uostalom s davno zacrtanom orijentacijom k održivom turizmu, onom koja masovnost promatra krajnje kritički.
Sanda Čorak, znanstvena savjetnica u zagrebačkom Institutu za turizam (IZT), potvrdila nam je da su razlog ovoljetnog uspjeha svakako blizina Hrvatske emitivnim tržištima, njezine prirodne ljepote i raznovrsnost ponude te sigurnost, kao i kvalitetna državna i strukovna promotivna kampanja „Stay safe in Croatia".
S druge strane, ona i sama stavlja naglasak na neprimjerenost isticanja rekorda vezanih uz fizički turistički promet, dakle one notorne parametre pojedinačnih ulazaka u RH i broja noćenja. „Mi smo zemlja slabije gospodarske aktivnosti na drugim područjima i u znatnoj ovisnosti o gospodarskim učincima turizma. Pritom su ekonomski učinci uglavnom poznati krajem godine, a mediji moraju izvještavati svakodnevno, no vjerujem da će se takav pristup uskoro promijeniti“, rekla nam je Čorak.
Strategija još u izradi
Na takvu promjenu u smjeru razvoja strategije za održivi turizam – ekološki, infrastrukturno i socijalno - Hrvatsku potiče i Europski parlament. Savjetnica iz IZT-a napominje da je u izradi Strategija održivog turizma RH, i da je u turističkoj industriji, ne samo u znanosti, već sasvim jasno da je održivost jedini mogući smjer razvoja sektora.
„Mnoga mjesta se trude formirati politike prema podacima o elementima održivosti. Hoteli s četiri i pet zvjezdica većinom su usvojili principe održivog razvoja. No sve te aktivnosti nisu dovoljno javno poznate“, zaključila je Sanda Čorak.
S takvom se konstatacijom načelno složila i Aleksandra Kuratko Pani, voditeljica Udruge ruralnog turizma Hrvatske (URTH), koja se nada da bi upravo doživljaji ruralnog turizma mogli polagano zamijeniti zbrajanje turističkih prihoda, noćenja i dolazaka kao temeljni princip valorizacije sezone. „Budućnost hrvatskog turizma počiva na kvaliteti, a ne na kvantiteti“, svela je ona suštinu pristupa toj ekonomskoj djelatnosti na jednostavnu i korisnu formulu.
No ovdje treba dometnuti da je upravo taj turistički podsektor pokazao izuzetnu vitalnost i razvojni potencijal u specifičnim okolnostima pandemije ovog ljeta. Gosti su pohrlili k seoskim ponuditeljima usluga, u sigurniji ambijent, i ujedno iskusili domaće prehrambene proizvode, a svakako više otkrili da RH ima puno kontinentalnih vrijednosti, ne samo primorskih i otočkih. K tome turistička sezona u ruralnoj Hrvatskoj traje kroz čitavu godinu, za razliku od one na moru.
Otkrivanje ruralne Hrvatske
„Domaći i strani gosti i turisti sve više istražuju manje poznate krajeve Hrvatske u potrazi za novim doživljajima mimo sunca i mora: autohtonom ponudom, očuvanom prirodom i održivim turizmom koji utječe na razvoj sela. Zbog toga ruralni turizam trenutno bilježi fantastične rezultate, bilo da se radi o unutrašnjosti Istre i otoka, Dalmatinskoj zagori ili destinacijama na kontinentu“, rekla je Kuratko Pani za DW. Ona naglašava da odmor na turističkim poljoprivrednim gospodarstvima, nacionalni parkovi i parkovi prirode, te rekreativni i adrenalinski sadržaji postaju vrlo traženi.
URTH se za takve politike i prakse zalagao godinama, ali s razmjerno malenim pomacima, pa bi se moglo reći da je tek koronavirus donio tome potisak, baš poput poslovične sreće u nesreći. Ne posve sam od sebe, dabome, kako svjedoči i voditeljica te udruge: „Značajno je pridonijela i prva nacionalna kampanja za ruralni turizam 'Doživi domaće. Istraži ruralnu Hrvatsku' koju smo inicirali s Ministarstvom turizma i sporta, a koje je po prvi puta prepoznalo važnost ruralnog turizma na čemu smo im iznimno zahvalni."
Tome se svakako mogu pribrojiti razni drugi faktori i momenti, uz napomenu da je ipak riječ tek o povoljnom trendu, nipošto o dovršenom planu, kojeg tek treba zaokružiti pa implementirati u potpunijem obliku. Pravi uspjeh će biti potvrdiv onda i samo onda kad se kvalitetnije regulira pitanje rada u turizmu, zaštita ekoloških prioriteta, interesa lokalne zajednice, itd.
Naravno, tu je i pretpostavka da RH ne smije više ekonomski ovisiti gotovo isključivo o toj jednoj grani, a nadati se da će pandemijsko iskustvo pozitivno djelovati i u tom smjeru.