Tržište rada: Uvijek će biti dovoljno posla

Hoćemo li u bliskoj budućnosti zbog nedostatka kvalificiranih radnika imati previše posla ili će ga dugoročno biti manje, zbog digitalizacije, umjetne inteligencije i automatizacije?

Za DW govori Simon Jäger, koji godinama istražuje tržište rada. Predavao je na Tehnološkom institutu (MIT) u Massachusettsu, a od rujna je na čelu Instituta za budućnost rada u Bonnu.

DW: Neke studije pokazuju da skoro polovica zaposlenih u SAD-u obavlja poslove koje u sljedećem desetljeću ili dva mogu preuzeti strojevi. Kako će izgledati svijet rada u budućnosti?

Simon Jäger: To ovisi o nama samima. To znači da nešto poput „budućnosti rada“ ne postoji. Brojkama poput ovih koje ste naveli, da će biti izgubljeno 50 posto radnih mjesta, treba oprezno pristupiti. Ali svijet rada će se promijeniti – i unutar profesija.

Dobar primjer za to je posao bankarskog službenika. Postojala je hipoteza da će ta profesija potpuno nestati uvođenjem bankomata, osamdesetih godina. A broj šalterskih službenika u SAD-u se zapravo povećao. Zato što su bankomati olakšali bankama da se šire. Međutim, posao zaposlenih u bankama se promijenio, od nešto jednostavnijeg posla uplate i isplate, do složenijih poslova pružanja savjetodavnih usluga.

Iako je teško predvidjeti razvoj, prošlost nas uči da tehnološki napredak nije doveo do toga da ostanemo bez posla. Ali pokazalo se da se priroda posla mijenja. To znači da dolaze nova zanimanja. Neke profesije nestaju, a u drugima se mijenjaju polja djelatnosti.

Što biste svojoj djeci savjetovali, u kojem smjeru da idu pri izboru zanimanja?

Trebali bi izabrati zanimanje koje im pričinjava najviše zadovoljstva, jer je vrlo teško predvidjeti u kojem smjeru će vjetar puhati. U prošlosti smo vidjeli da je tehnologija osobito zamijenila aktivnosti koje lako mogu obavljati strojevi i računala. Dakle, sve što je moguće standardizirati, rutinske poslove, poput sortiranja i slaganja stvari.

Kroz tehnološki napredak je u prošlosti nastala neka vrsta rupe u sredini tržišta rada. Određena zanimanja, kao što je bibliotekarsko, značajno su se promijenila i manje se koriste. Jednostavno zato što preko računala vrlo brzo možemo pristupiti velikom broju informacija.

Međutim, zbog tehnološkog napretka postoji sve veća potražnja za poslovima na oba kraja raspodjele plaća, odnosno na najvišoj i najnižoj razini. Veća je potražnja za vrlo složenim aktivnostima, recimo programerskim, ali i na području medicine.

Sve veća potražnja je i za vrlo jednostavnim uslužnim djelatnostima, kao što je pomoć na području hortikulture, odnosno u djelatnostima koje je vrlo teško zamijeniti strojevima, jer se ne radi o rutinskim poslovima i zato što je svaki radni korak vrlo individualan.

Sada imamo i nove tehnologije kao što je program ChatGPT, koji radi s umjetnom inteligencijom. Takve tehnologije se mogu koristiti u nerutinskim poslovima. Još nije jasno u kojem smjeru će to ići.

Ali vjerujete da u budućnosti neće biti posla samo za visokoobrazovane ljude, već i u sektoru nižih primanja?

Da, mislim da je u našim rukama kako ćemo oblikovati stvari. Do sada smo postavili malo zaštitnih ograda i tehnološki napredak je doprinio širenju sektora s niskim primanjima, s mnogo jednostavnih poslova koji su često standardizirani.

Uzmimo kao primjer posao taksista. Nekada je on bio vrlo zahtjevan, jer je bilo potrebno dobro poznavanje grada, kao i dobre komunikacijske vještine, ponekad i na različitim jezicima. S aplikacijama za pomoć u navigaciji ili prevođenju, prag za ulazak u tu profesiju je sada puno niži. Zato postoje stvari poput Ubera.

Ali kao društvo moramo odlučiti koliko treba biti takvih jednostavnih poslova, koji često nisu osobito dobro plaćeni i gdje su uvjeti rada nesigurni. I moramo se zapitati želimo li, recimo, kroz institucije na tržištu rada postavljati određene barijere, kao što su minimalne zarade ili kolektivni ugovori.

Idućih godina generacija baby-booma ide u mirovinu. Prema podacima Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB), u Njemačkoj će do 2035. godine nedostajati sedam milijuna kvalificiranih radnika. Od Vas se često može čuti da nema nedostatka kvalificiranih radnika. Možete li to objasniti?

Broj radno sposobnih ljudi u Njemačkoj će se naglo smanjiti. Moramo razmisliti o tome koje mjere želimo poduzeti. Može se početi, recimo, s takozvanom tihom rezervom. To su ljudi koji bi možda rado radili, ali jednostavno ne ulaze na tržište rada. Trenutno ima i mnogo ljudi sa skraćenim radnim vremenom, koji bi, pod određenim uvjetima, mogli raditi puno radno vrijeme.

Porezni tretman supružnika u Njemačkoj također doprinosi da bračni partner s nižim primanjima, zbog velikih poreznih olakšica, ne želi se zaposliti ili više raditi. Bolje mogućnosti za čuvanje djece ili fleksibilnije radno vrijeme također mogu pomoći ljudima da postanu aktivni na tržištu rada. To znači da smo sami kreirali poticaje da mnogi ljudi rade manje nego što bi radili pod drugačijim uvjetima.

Iako još postoje rezerve kada je riječ o radnoj snazi koje nisu iskorištene, u ovom trenutku se mnoge kompanije žale na nedostatak kvalificiranih radnika.

Protiv toga govori podatak da trenutno u Njemačkoj imamo rekordnu zaposlenost. Više ljudi radi nego ikada ranije – oko 46 milijuna. Pored toga, kod mlađih godišta je tendencija da su bolje obrazovana od onih koji idu u mirovinu. Istovremeno, plaće su se realno znatno smanjile – za 5,7 posto u protekloj godini. A to se ne uklapa u tezu da je čimbenik rada postao izuzetno oskudan.

Prije bih rekao da je konkurencija na tržištu rada porasla. Kandidati za posao mnogo više reagiraju na razlike u visini plaća i na uvjete rada. Neki od njih su zbog pandemije napustili radna mjesta, na primjer u ugostiteljstvu ili na zračnim lukama, i našli su neke druge poslove, koji su možda bolje plaćeni, s boljim radnim vremenom. Zato sada imamo trzavice.

Trenutno tržišne snage kažu da na pojedinom područjima radni uvjeti nisu dovoljno atraktivni, da bi ljudi s drugih područja prešli na njih. Očekujem da će se tamo gdje trenutno imamo osobito velik „nedostatak kvalificiranih radnika" nešto poboljšati kada je riječ o plaćama i uvjetima rada.

U mom rodnom gradu Bonnu imamo dobar primjer jedne frizerke, koja je, kao i svi, očajnički tražila nove radnike. Ali kada je ponudila četverodnevni radni tjedan mogla je birati koga će zaposliti i sada nema problem. Mislim da ne možemo govoriti o općem nedostatku kvalificiranih radnika.

Ali ta frizerka nije mogla zaposliti bilo koga, već samo obrazovanog frizera ili frizerku, koji onda nedostaju negdje drugdje. Broj je ograničen i potrebno je nekoliko godina prije nego što novi frizeri budu obučeni.

Mušterije mogu razmisliti koliko često se žele šišati i po kojoj cijeni. To je strana potražnje za frizerskim uslugama. A druga strana je koliko ljudi je spremno obavljati tu uslugu za određenu plaću i pod određenim uvjetima rada? Odgovore na ta pitanja tržište daje preko cijene. A tržište nam možda baš sada govori da bi, pod određenim uvjetima, to zanimanje možda moralo postati atraktivnije ili da bi se morale promijeniti cijene frizerskih usluga.

Ako frizera i frizerki nema dovoljno, cijena će imati tendenciju rasta. To znači da će se na strani potražnje ljudi možda odlučiti da rjeđe idu u frizerski salon. S druge strane, na strani ponude nisu samo ljudi koji započinju posao frizera. Ima i onih koji razmišljaju o tome da li da odu u mirovinu ili ne. Njihova odluka ovisi o plaći i uvjetima rada.

Uzgred, to se odnosi na mnoga područja. Na primjer, dokazano je da je preko 200.000 njegovateljica i njegovatelja, koji su u međuvremenu aktivni u drugim zanimanjima, spremno vratiti se u njegovateljski sektor, ako bi plaće i uvjeti rada bili odgovarajuće privlačni.

To znači da je pitanje nedostatka kvalificiranih radnika na kraju pitanje oskudnih resursa. Nemamo beskonačno mnogo zaposlenih, ali ih imamo više nego ikada ranije. A pitanje glasi: gdje želimo iskoristiti taj oskudni resurs rada?

Ako iskoristimo sve mogućnosti, odnosno ako se pobrinemo o školovanju i daljnjem obrazovanju, ako žene vratimo na posao, to i dalje neće biti dovoljno, rekao je ministar rada Hubertus Heil. Potrebni su nam kvalificirani doseljenici. Koliko je Njemačka privlačna?

Njemačka je vrlo atraktivna. Kada ljude pitaju u koje bi zemlje rado doselili, Njemačka je uvijek visoko rangirana pored SAD-a, nekih drugih europskih zemalja i Novog Zelanda. Naravno, u odnosu na Novi Zeland, SAD ili Kanadu imamo važan nedostatak, a to je jezična barijera. Njemački jezik je težak i ne govori ga mnogo ljudi u svijetu, za razliku od engleskog.

Ali, imamo i prednosti, kao što su funkcionalna vladavina prava ili stabilan politički sustav. To su važni čimbenici za dugoročnu perspektivu doseljenika. Oni također gledaju i kakve su plaće i potencijalni životni standard koji sebi mogu priuštiti u zemlji u koju doseljavaju. Pored toga, vrlo važno pitanje je i jesu li dobrodošli u doseljeničkoj zemlji i mogu li dobiti državljanstvo.

Kako potaknuti društvo da bolje prihvati doseljenike?

Ljudima u Njemačkoj treba objasniti da je doseljavanje dragocjeno za njih. Poticaj za doseljavanje bi, recimo, bio da se smanji birokracija u doseljeničkom zakonu. Doseljavanje bi se moglo olakšati, ako bi oni koji su voljni doseliti imali ponudu za posao od njemačke kompanije koja prema svojim zaposlenima ima kolektivni ugovor. To bi onda potaklo druge kompanije koje traže radnike u inozemstvu da u Njemačkoj isposluju kolektivne ugovore. Od toga će koristi imati i oni koji su već u Njemačkoj.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu