Trumpova „ekonomska zabluda“
20. rujna 2018
Nisu potrebne velike analize da bi se najnovija eskalacija Donalda Trumpa i njegovih carinskih napada na Kinu okarakterizirali kao „ekonomska zabluda". Dovoljno je da se samo pročita priopćenje Bijele kuće o najnovijem povećanju kamata na uvezenu kinesku robu. „Nadam se da ćemo ovu situaciju na kraju riješiti ja i predsjednik Kine Xi", citira se u tom priopćenju predsjednika Trumpa, uz dodatak da on gaji veliko poštovanje i naklonost prema Xiju.
U tim delirijskim rečenicama se gotovo klinički čisto vidi srž problema. Situacija može biti kompleksna, može biti da će problemi dovesti do krize, tu je i međunarodni sustav pravila koji je nastajao desetljećima, u kojem sudjeluju sve moguće međunarodne institucije, kako bi ovakvi problemi i krize bili riješeni. No, sve to je bullshit. Stvari sada treba riješiti muško prijateljstvo, pa makar svijet propao.
Šteta će se osjetiti
„Ekonomska zabluda" je izraz koji potječe od potpredsjednika Trgovinske komore EU-a u Kini Matsa Harborna. Sve i kada bi Trump uveo carine od 25 posto na svu kinesku robu, to bi smanjilo rast kineskoga gospodarstva za samo 0,3 do 0,5 posto. Proteklih godina je kinesko gospodarstvo bilježilo rast od šest do sedam posto godišnje. Pad koji bi prouzročile kaznene carine bio bi osjetan, ali ne bi predstavljao stvarnu opasnost.
Kina posjeduje državne obveznice SAD-a u vrijednosti većoj od bilijun dolara. Dug SAD-a Kini je nešto veći – spominje se brojka od 1,2 bilijuna dolara. Naravno da Peking taj dug ne želi upotrijebiti kao oružje, jer bi vrijednost dolara, a i obveznica mogla prilično brzo pasti. No, taj dug je neka vrsta dodatnog osiguranja.
Jer, Peking na sve veće carine Washingtona ne može odgovoriti istom mjerom, jer vrijednost kineske uvozne robe u SAD iznosi 505 milijardi dolara, dok vrijednost robe iz SAD-a koju uvozi Kina iznosi 130 milijardi.
Ne treba misliti samo na gospodarstvo
No, o čemu se ovdje zapravo radi? Što je ovdje bitno za Europu? Iza kineskih investitora se krije ruka države, a iz izvještaja trgovinske komore EU-a u Pekingu je jasno da se poduzeća iz EU-a žale da se u Kini stalno daje prednost državnim firmama, da je tamo slaba zaštita intelektualnog vlasništva i da je prodiranje na kinesko tržište izuzetno teško.
Kineska država je partijska diktatura. Tu i tamo nije naodmet sjetiti se toga. To je kompleksan sustav pun proturječnosti, i sigurno je da nije „čista demokracija". Europa mora utjecati na provedbu potrebnih reformi u Kini, a to je dug i naporan put. On mora biti popločan međunarodno važećim pravnim normama, sve uz pomoć Svjetske trgovinske organizacije. U to pripada i oprezno i tiho jačanje onih snaga u zemlji kojima je važnija unutrašnja demokracija od gospodarskih sloboda. Nema potrebe da se na to troše riječi. To treba jednostavno činiti.
Ali to se ne radi u kaubojskoj maniri. Zato će spor oko carina još više suziti prostor kineskim reformistima. To će biti prava šteta koju će Kina pretrpjeti. A nju će osjetiti i Europa.
Taj spor će prouzročiti dovoljno ekonomske kolateralne štete. Jer, ona neće pogoditi samo zemlje u razvoju. Ako između Trumpa i kineskog vodstva dođe do trgovinskog rata, to će dovesti do povećanja vrijednosti dolara, što je najavio njemački institut IFO. Europljani i Nijemci će osjetiti posljedice, ali će ih moći amortizirati. No, siromašne zemlje, ili zemlje poput Argentine ili Turske, morat će razraditi scenarije spasa od propasti.