Trumpova druga godina: ništa nije isključeno

Bolje je nego što se strahovalo, to jest: moglo je i gore. Tako bi glasila ocjena Trumpovog predsjednikovanja u prošloj godini. „Rekao bih da je prva godina protekla loše, ali ne tako loše kako smo se prije godinu dana pribojavali", kaže Josef Nye, utjecajni politolog sa Sveučilišta Harvard. „Oni koji su izbor Trampa usporedili sa situacijom u Italiji 1922. ili u Njemačkoj 1933. godine, potpuno su pogriješili. Institucionalni okvir SAD pokazao se kao znatno snažnija zaštita pred takvim razvojem događaja."

Dijagnoza da pod Trumpovim vodstvom Sjedinjene Države nisu postale Njemačka iz 1933. nije neka naročita pohvala. Ali prije godinu dana takvih strahova je itekako bilo.

Predsjednik s Twittera

Trumpovu dosadašnju vanjsku politiku Kori Shake ocjenjuje s dva minus. Zajedno s ministrom obrane Jamesom Mattisom ona je objavila knjigu „Ratnici i građani" i u administraciji Georga Busha se nalazila na vodećim funkcijama koje se tiču sigurnosne politike. Trumpu nije dala čistu jedinicu samo zato što su na ključnim vanjskopolitičkim pozicijama dobrim dijelom ljudi s velikim iskustvom, objašnjava Shake. Zahvaljujući njima on odobrava čak i odluke koje su protivne njegovom impulsu, ali i predizbornim obećanjima.

Kao primjer navodi slanje dodatnih vojnih snaga u Afganistan. I Trumpovo odlučno „da" članu 5 statuta NATO-a, koji predviđa zajedničku obranu. „Ne mogu mu dati bolju ocjenu od dva minus jer očito ne razumije osnovne stvari o prirodi međunarodnih odnosa. Ne shvaća ni kako su SAD uspješno uspostavile trenutni svjetski poredak i održale ga po vrlo povoljnoj cijeni za američku javnost i naše saveznike", kaže Kori Shake. „U svim tim stvarima predsjednik je krajnje nesiguran."

James Jeffrey, bivši zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Georga Busha, u Trumpu vidi „oličenje populističke revolucije koja je posljednjih godina zahvatila zapadne industrijske zemlje." Trump u mnogo čemu nastavlja Obamin stil „relativno slabe vanjske politike". To u velikoj mjeri čini oštrim porukama na Twitteru i eksplozivnim političkim izjavama. Trump nije mnogo učinio kako bi se međunarodni poredak pod vodstvom SAD-a obranio od vanjskih napada, smatra Jeffrey. A upravo to je za Washington glavni vanjskopolitički izazov.

Ostaje nepredvidiv

Prva kalendarska godina Donalda Trumpa je dobar indikator za to što se od njega ubuduće može očekivati, ocjenjuju bivši dužnosnici u sektoru nacionalne sigurnosti. Sve u svemu, domaći i međunarodni promatrači bi trebalo da se pripreme za kurs sličan onom kakav je viđen u godini na izmaku. I 2018. godinu će prije svega obilježiti Trumpova nepredvidivost.

„Vrlo je teško predvidjeti Trumpovo ponašanje i njegove odluke s obzirom da nema dugoročnu strategiju", kaže profesor Nye, koji je u vrijeme Billa Clintona bio zamjenik ministra obrane i predsjednik Nacionalnog obavještajnog vijeća. „Čovjek bi mogao pomisliti da pati od sindroma deficita pozornosti: skače s teme na temu i samo u nekoliko dana svoju poziciju okreće naglavačke."

Na unutrašnjopolitičkom planu Trump će, po svemu sudeći, i dalje nastaviti s poticanjem populističkih i nacionalističkih raspoloženja, pretpostavlja Jeffrey. Na kraju krajeva, i sam Trump vjeruje u ono što govori. Doduše već 2017. godine mu je pošao za rukom jedan veliki projekt, naime porezna reforma za koju su se zalagali Republikanci. Ona bi mogla potaknuti privredni rast. A to bi opet moglo dovesti do toga da Tramp i njegova vlada da na međuizborima za Predstavnički dom Kongresa ne prođu sasvim loše, dodaje Jeffrey.

Amerika ostaje „na prvom mjestu"

S druge strane, Kori Shake ne isključuje mogućnost da bi Trumpov konfrontativni stil već 2018. mogao dovesti do obračuna na unutarnjopolitičkom planu. „U Virginiji i Alabami smo vidjeli da su se Trumpovi umjereni republikanci toliko otuđili da će biti vrlo teško formirati pobjedničke saveze za izbore." „Za mene i druge konzervativce to je zaista vrijeme izazova. Ali moramo pobijediti u tom naumu", kaže Shake. „Bilo da je riječ o našem političkom identitetu ili o ulozi Amerike u svijetu, koja iz toga proističe."

Moto predsjednika Trumpa „America first" i dalje će slabiti međunarodne institucije, prognozira Nye – i to neovisno od činjenice što se SAD, usprkos najavama, nisu povukle iz međunarodnih saveza poput NATO-a.

Kori Shake ne vjeruje će Trumpova vlada razviti koherentnu vanjskopolitičku strategiju. Tome na putu stoji predsjednikova sklonost melodrami i nepredvidivosti. Isto tako, ona smatra da Trump nije promijenio svoj moto o „Americi na prvom mjestu" niti da će ga promijeniti. „Svoje stavove o trgovini, savezima i doseljavanju on nije mijenjao od osamdesetih godina. Čak ni proturječna iskustva ne mogu poljuljati njegovu uvjerenost u odluke koje donosi."

Izazov zvani Sjeverna Koreja

Najveći vanjskopolitički rizik, slažu se stručnjaci, jest mogući vojni sukob sa Sjevernom Korejom. Situacija je „dramatična", ocjenjuje Jeffrey, i to iz dva razloga: s jedne strane zbog neprestano rastućih vojnih kapaciteta kao i agresivnog stava Pjongjanga. A s druge, zbog nesposobnosti Trumpove vlade da prema toj azijskoj zemlji razvije koherentnu strategiju koja bi bila više od mantre da Sjeverna Koreja s nuklearnim naoružanjem „neće biti prihvaćena".

U Kini, smatra Nye, se polazi od vjerojatnosti jedan na prema četiri da će sljedeće godine doći do vojnog sukoba sa Sjevernom Korejom. „Vjerojatnost je vrlo velika."

„Trebali bi se zapitati za što se zalaže Trumpova vlada i kuda ona ide", ocjenjuje Shake: „Čini se kako vjeruju da se sjevernokorejsko vodstvo ne može uplašiti. Očito se smatra da je bolje voditi preventivni rat nego se privići na život sa nuklearno naoružanom Sjevernom Korejom." Ukoliko Trampova administracija ne promjeni ocjenu situacije, mogla bi pokrenuti preventivni rat. „Njegova ljudska i politička cijena bila bi vrlo visoka."