"Trebamo se samo bolje slušati"
31. ožujka 2013Gradska limena glazba Stolac je osnovana još davne 1931. godine. Doduše, bilo je prekida, ali je djelovala sve do početka nedavnog rata kada su se i u Stolcu slušali trombloni, a ne tromboni. Uništene su brojne kulturne znamenitosti i simboli života drugih skupina, poput džamije sultana Selima iz šesnaestog stoljeća koja je spadala među najstarije u zemlji, baš kao i pravoslavna crkva iz 1870.
Nakon rata, dugo je trebalo da se umire duhovi, a u tome je pomogla baš i Gradska limena glazba. Među 42 glazbenika, u njoj svira klarinet i dizajner Miro Raguž koji nam objašnjava kako je sve počelo prije nekoliko godina:
"Malo-pomalo ljudi su poslali svoju djecu koja inače nemaju nekog velikog izbora u gradiću kao što je Stolac. Jednostavno je nastao orkestar koji danas mnogi vole zvati multietnički, a to je u biti tek jedan odličan orkestar“, smatra Raguž.
Paradigma pomirenja
Alen Turković je trenutno na čelu stolačkog ogranka norveške nevladine organizacije “Tutti” koja je pomogla stolačkim glazbenicima da se okupe. On smatra da ovaj orkestar ima gotovo simbolični karakter:
"Mislim da taj orkestar može biti paradigma i da se može povući paralela s ovim našim nesretnim političkim životom: Kada bi bilo samo malo više slušanja. Čak i ako se ne možemo razumjeti, možemo se saslušati i probati naći neku zajedničku liniju na kojoj možemo djelovati“, objašnjava Turković.
Štoviše: tamošnji orkestar surađuje i s Gradskom limenom glazbom iz Metkovića u Hrvatskoj. Na nastupima stolačkih glazbenika obvezno gostuje i nekoliko Metkovčana i obrnuto.
Alen Turković svjedoči kako se bar dva puta tjedno obvezno nalazi sa svojim prijateljima Hrvatima na kavi. Uz reprezentaciju Bosne i Hercegovine sad navija i za momčad Hrvatske. Do prije nekoliko godina navijači Hrvatske i BiH, i jedni i drugi stanovnici Stolca, redovito bi se tukli u vrijeme utakmice. Bez obzira koja od te dvije reprezentacije igrala. Ali to je prošlost i to se više ne događa.
Šape, ali s maslacem za prijatelje
Miro Raguž je uvjeren kako će postati nužni zajednički angažman stolačkih Hrvata i Bošnjaka i u drugim područjima. On, u svakom slučaju, njeguje dobre odnose sa svojim sumještanima.
"Imam osobito dobre prijatelje kod kojih odlazim na Bajram, a koji će kod mene sigurno doći čestitati Uskrs i na kavu. Za taj dan ćemo moja supruga i ja napraviti šape u koje nećemo staviti svinjsku mast, nego maslac“, kaže Miro.
U središtu Stolca, tik uz obnovljenu gradsku džamiju, završava se gradnja kulturno-pastoralnog centra. Uz zvuk crkvenih zvona, s minareta se čuje ezan. Na prostoru od oko 100 metara je četiri - pet zastava: državna, vjerske i nacionalne. Nekada su ovi simboli izazivali napetosti i incidente, no danas nikome ne smetaju.
Uopće, u Stolcu se naveliko gradi i obnavlja: uz pomoć Europske unije se obnavlja stari grad ponad Stolca, mlinice i stari mostovi na rijeci Bregavi. Ta je općina i u naselju Hodovo pokrenula projekt izgradnje solarnog parka vrijedan 60 milijuna eura.
A Gradska limena glazba je postala ponos i Stolca i čitave Bosne i Hercegovine. Tako je upravo ovaj orkestar izveo himne Bosne i Hercegovine i Grčke pred početak utakmice nogometnih reprezentacija dviju zemlja.