Trebaju li i siromašni čistu vodu?

Nashley Talbert je djevojčica koja ima "već devet godina", ali dok se njezine prijateljice još igraju, ona se prihvatila mnogo ozbiljnijeg pitanja: što to zapravo curi iz pipe kad odvrne slavinu? Voda - očito nije, voda je čista i prozirna. "Moja voda ponekad izgleda tako prljava. Jako je mutna. Tamo plivaju nekakve crne stvari, ima i žutih", objašnjava nam Nashley.

Naravno da mala Nashley ne živi u bogatom Beverly Hillsu ili Malibu, nego u socijalnom naselju Jordan Downs u četvrti Watts. Zapravo je i to naselje od nekih 2.700 stanovnika steklo filmsku slavu, ali ne takvu kakvu bi itko poželio: film Menace II Society iz devedesetih o životu u getu je snimljen baš tamo.

Los Angeles ionako već ima golemih problema s vodom zbog suše, ali da takva voda stiže u domove bogatuna, već davno bi pljuštale tužbe i zivkalo se gradonačelnika. U naselju za socijalne slučajeve u Wattsu su sretni da uopće imaju krov nad glavom - i radije šute. To ne znači da ih nije briga kakvu to vodu dobivaju: u ispitivanju Jordan Downs Environmental Justice Coalition i obližnjeg medicinskog centra skoro svi od osamdesetak upitanih tvrde kako njihova voda nije prikladna za piće.

Prljava, ali ne i otrovna

Jonathan Leung je u gradskoj upravi zadužen za kvalitetu vode i priznaje da je stanje "zvono na uzbunu". No ipak dodaje i kako njegov ured analizira tu vodu i makar ima možda "estetskih nedostataka", to ne znači da ima "štetnih posljedica na javno zdravlje". Prljava voda, sasvim teoretski ne znači i da je opasna - makar to tamošnjim stanovnicima jedva može biti utjeha.

Nashleyjina mama Lety nam kaže da već zbog svoje curice nikad ne pije vodu iz vodovoda. Uvijek troši samo vodu kupljenu u bocama, a to je za njezinu ionako skromnu blagajnu gdje je važan svaki cent, golemo opterećenje: potroši barem 100 dolara da mirne savjesti može kćeri dati čašu vode.

Ipak, barem ona i njezina kćer - pridružila im se i Letyina sestra Patricia Morales, ne žele šutjeti. U tamošnjoj školi je održan sastanak općinskog odjela za zdravlje i Jyoti Puvvla, liječnica koja je došla na sastanak je šokirana onim što čuje: "Jedan za drugim od ovdašnjih stanovnika nam je rekao da moraju puštati vodu da teče satima dok ne počne teći nešto što barem izgleda kao voda. Neki kažu da uopće ne zatvaraju pipe i da usprkos tome voda nikad nije bistra."

A čega već ima u krvi mališana?

Ono što najviše brine jest položaj samog socijalnog naselja. Naravno da ono nije sagrađeno na netaknutoj zemlji: tamo su donedavno bili industrijski pogoni, a oko naselja zuje automobili gradskih obilaznica. Veoma je vjerojatno da je tlo zagađeno olovom i arsenom i pitanje je, da li je to došlo i u vodu vodovoda.

Jonathan Leung iz gradske uprave kategorično tvrdi: ne, nije. Posljednji put je tamošnja voda opsežno ispitana prošle godine i makar je pronađena prilična količina željeza i mangana - što je onda i uzrok te boje, količina olova "se ne može utvrditi" i toliko je niska "da nije potrebno neko djelovanje."

No liječnica zadužena za to područje odgovara: voda možda jest analizirana, ali je li pregledano i utvrđena vrijednost tih otrova u krvi oko 300 mališana koji, kao i Nashley, žive u tom naselju? Tu onda nije problem samo voda, nego i zagađeno tlo: "Moja velika zadaća je bila upozoriti stanovnike Jordan Downsa i objasniti im što mogu učiniti za svoju djecu da reduciraju učinak olova i arsena", kaže Puvvla.

"Zašto čekati dok se ljudi razbole?"

U Sjedinjenim Državama je i inače mreža infrastrukture često stara i zapuštena, a i kod vode se ponekad poseže za rješenjima koja su jeftina - i opasna. I u Los Angelesu pred očima imaju slučaj iz grada Flinta, savezna država Michigan. Prije nekoliko godina se tamo jednostavno počelo u vodovodu koristiti i vodu iz tamošnje istoimene rijeke, gotovo bez ikakvih filtera i sustava za pročišćavanje.

No problem je što je ta rijeka zagađena olovom, što se brzo počelo odražavati i na zdravlje tamošnjeg stanovništva. Kriza je kulminirala prije tri godine i makar je koncentracija olova pala, stanovnici još uvijek koriste samo vodu iz boca. To je nešto što ima pred očima i odvjetnik Alexander Harnden iz Zaklade za pravnu pomoć grada Los Angelesa: "Željeli bismo spriječiti da ovo postane drugi Flint. Ne želimo reagirati tek kad mnoštvo ljudi oboli."

Mnogo je argumenta da bi možda bilo najbolje srušiti čitavo naselje, sanirati tlo i izgraditi pristojnu mrežu vodovoda i tek onda na njemu izgraditi novi Jordan Downs. Usprkos prljavoj tekućini iz njihovih slavina, upravo je to ono čega se najviše pribojavaju tamošnji stanovnici. Jer ako ih se jednom istjera iz domova, veliko je pitanje gdje će ih staviti i kada će uopće dobiti neki drugi smještaj gdje će im grad pomoći u plaćanju stanarine.

Zato vlada strah: "Ljudi ne razgovaraju, ne izjašnjavaju se javno jer se mnogi boje za svoju sudbinu", kaže nam Nashleyjina teta Patricia Morales. "Tu vlada taj mentalitet da će ih otjerati iz kuća ako nešto otvoreno kažu. Ali mala Nashley ima povjerenja u svoju mamu i tetu Patriciju da će postići da imaju čistu vodu: "One neće popustiti", uvjerena je.