Treba zaštititi ribu, ali što je s ribarima?
23. siječnja 2019
Da se prije desetak godina stanje fonda sitne plave ribe u Jadranu počelo naglo pogoršavati mogao se uvjeriti svatko tko barem povremeno posjećuje ribarnice. Srdela i inćuna, za koje se voli reći da su prehranili naraštaje u priobalju i koje smatramo najvažnijim gospodarskim resursom u Jadranu, bilo je sve manje i manje, a i kada ih je i bilo, ribe su bile sve sitnije. Bio je to jasan pokazatelj da je narušena ravnoteža i da je pritisak na postojeći riblji fond u Jadranu postao prevelik.
Na to je upozoravala i struka. Razina eksploatacije u Jadranu iz godine u godinu se povećavala, osobito u glavnim ribolovnim područjima, što je dovelo do prelova gotovo svih ključnih komercijalnih vrsta, ne samo srdela i inćuna, nego i oslića, lista, škampa... Ulov je bio sve slabiji, a ulovljeni primjerci sve manji.
Bio je to alarm na uzbunu. Zato su se 2014. u dogovoru s Europskom komisijom počele provoditi mjere za zaštitu sitne plave ribe, koje su uključivale proširenje lovostaja u vrijeme mrijesta i zatvaranje 30 posto ribolovnog mora, što je u nekoliko godina razinu eksploatacije smanjilo za 25, a ulov za 20 posto. Broj ribolovnih dana ograničen je na 180 godišnje, od čega najviše 144 na srdelu i inćune. Za trajanja lovostaja ribarima se isplaćuje naknada, koja iznosi 36 eura bruto po danu za svakog zaposlenog ribara.
"Došli smo do limita!"
Mjere su se provodile postupno, kako bi se smanjila šteta za ribare. No njihova suština ostala je ista. Cilj je bio smanjiti ulov sitne plave ribe na 60 tisuća tona godišnje do kraja ovog desetljeća, a Hrvatska je već sada na 62 tisuće tona.
I mjere za zaštitu sitne plave ribe počele su davati rezultate. U početku su promjene bile vrlo spore, ali tijekom 2018. godine stvari su se ubrzale. Broj riba u kilogramu tijekom prošle godine smanjio se u prosjeku za deset, što je važan pokazatelj da se stanje poboljšalo. Veličina ribe je važna za ribare, s obzirom na to da o tome ovisi i cijena.
No unatoč poboljšanju Europska komisija svojim Višegodišnjim planom upravljanja malom plavom ribom u Jadranu i dalje predlaže dramatično ograničavanje izlova srdele i inćuna, i to na obje strane Jadrana, predlažući uvođenje količinskih kvota i višemjesečnog ili čak višegodišnjeg moratorija na Jadranu. Prijedlog je naišao na burnu reakciju hrvatskih ribara. Za grupaciju ribolova Hrvatske gospodarske komore ti su zahtjevi potpuno neprihvatljivi, uz objašnjenje da "oni idu na ruku interesnim lobijima" nauštrb lokalnog ribarstva, a slično misli i Petar Baranović, šibenski ribar s dugogodišnjim iskustvom i diplomirani inženjer morskog ribarstva.
"Mi smatramo da smo provođenjem ranije dogovorenih mjera već dosegnuli željene ciljeve, ali i naš limit, s obzirom na to da bi dodatnim mjerama ugrozili ribare i cijelu djelatnost", kaže Baranović i tvrdi da više nema prostora za dodatno smanjenje izlova, jer bi to dovelo do daljnjeg pada prihoda i ugrozilo opstanak tvrtki koje posjeduju ribarske brodove. "Bile bi ugrožene i plaće ribara, koje su u izravnoj korelaciji s prihodima broda, odnosno izlovom. Ne možete jednoj osjetljivoj djelatnosti kao što je ribarstvo prihode smanjivati neograničeno!", objašnjava za DW nekadašnji čelnik Sindikata ribara Hrvatske i predsjednik novoosnovane udruge profesionalnih ribara "Ribarska solidarnost", koji je u jednom mandatu bio i HNS-ov saborski zastupnik, ali koji za sebe kaže da je bio i ostao ponajprije - ribar. I to ribar koji je na brodu od svoje 19. godine: "Ne možete 30 godina provesti na moru ako taj posao ne volite."
Hrvatsko tržište ribe ne funkcionira
Nastavak smanjivanja ulova, smatra Baranović, ozbiljno bi ugrozio konkurentnost hrvatskog ribarstva, pogotovo u odnosu na susjednu Italiju. Ključni problem našeg ribarstva naš sugovornik vidi u nefunkcioniranju tržišta ribe. "Kada bismo za našu ribu dobivali istu cijenu koju za ribu iste kvalitete dobivaju naši talijanski kolege i kad bi naši troškovi poslovanja bili isti kao njihovi, onda bismo možda imali još prostora za smanjenje izlova. No naša je riba manje plaćena jer tržište ne funkcionira i naša riba ne stiže na najbolja europska tržišta koja kontroliraju veletrgovci i ribolovne flote drugih zemalja", kritičan je Baranović. Dodatni je problem slaba potrošnja ribe u Hrvatskoj, koja je upola manja nego potrošnja u Europi. Zato su, smatra ovaj ribar i ribarski aktivist, domaći ribari prisiljeni ribu izvoziti po dampinškim cijenama koje nameću oni koji imaju monopol na tržištu.
I Baranović uočava promjene kada je riječ o stanju ribljeg fonda, osobito posljednju godinu ili dvije. Vidi se, kako kaže, povećanje veličine ribe. Očito je da su provedene mjere počele davati rezultate. Pamti i kada se stanje počelo pogoršavati: "U vrijeme kad sam ja počeo loviti, prije 20-tak godina, u kilogramu plave ribe bilo je oko 30 riba. No onda je, nakon rata, došlo do ekspanzije plivaričarske flote, a time i povećanog izlova sitne plave ribe. Broj riba u kilogramu tada se povećao na preko 60".
"Evaluirani šverceri ribe"
Tadašnji program obnove ribolovne flote iskorišten je za, po njegovom mišljenju, prekomjerno povećanje flote. "Mnogi su podlegli zovu kapitala, koji je agresivan i ne bi smio imati glavnu riječ kada je riječ o eksploataciji bioloških bogatstava. Jadran je preosjetljivo more, zanimljivo zbog biološke raznolikosti, ali i siromašno kada je riječ o količinama. Sve je to dovelo do smanjenja fonda sitne plave ribe u Jadranu, zbog čega smo počeli primjenjivati mjere ograničenja izlova, radi oporavka stokova srdele i inćuna. Te mjere daju rezultate i dobrim gospodarenjem i odgovornim ribolovom, odnosno ravnotežom između kapaciteta ribolovne flote, broja ribolovnih dana i stanja ribljeg fonda, moguće je dugoročno zaštititi sitnu plavu ribu u Jadranu", uvjeren je Baranović, koji smatra da ribarstvo treba prepustiti ribarima i znanosti, a kapital i trgovce, koje naziva "evaluiranim švercerima ribe", treba vratiti na "njihovo pravo mjesto". "Oni su u naše ribarstvo ušli prije 15-ak godina s bolesnom filozofijom prema kojoj je u ribolovu dopušteno gaziti sve do iznemoglosti, sa što većim profitom i u što kraćem vremenu", ogorčeno će ovaj iskusni ribar.
Budućnost ribe i ribara
Pa ipak, on je optimist kada je riječ o budućnosti ribolova sitne plave ribe na Jadranu. Uvjeren je da se Hrvatska mora izboriti da Europska komisija uvaži njezine posebnosti, s obzirom na to da, kako kaže, svako more, a Jadran osobito, ima svoje specifičnosti. U tom je kontekstu važan i amandman Ruže Tomašić u Europskom parlamentu, kojim su odbijene drastične kvote za izlov sitne plave ribe u Jadranu. Taj amandman, po njegovom mišljenju, ruši dogmu da se ništa ne može napraviti i da se zahtjevi Bruxellesa moraju prihvatiti.
Baranović ukazuje da bez ribarstva ni ljudi na Jadranu ne bi opstali te da je ono i danas presudno za stanovništvo u priobalju, a osobito na otocima. Ribarstvo, kaže, ima svoju budućnost ako se poštuje ribolovni kodeks koji dozvoljava izlov količina koje ne ugrožavaju opstanak vrste i zaključuje: "Ribarstvo kao djelatnost predstavlja suživot čovjeka i prirode, a onaj tko ne shvaća da ima pravo izlovljavati ribu i živjeti od toga, ali i da mora čuvati i poštovati prirodu, ne zaslužuje licencu za profesionalni ribolov."