Treba li Njemačka uvesti jedan muslimanski praznik?
18. listopada 2017
Za svoja razmišljanja da se u Njemačkoj obilježava i jedan muslimanski praznik je trenutni ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière (CDU) dobio i podršku Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK): „U multireligioznom društvu u područjima sa velikim udjelom vjernika muslimana bi mogao doći i muslimanski praznik bez da se time izdaje kršćanska tradicija naše zemlje. To se mnogo više događa kada se sveti Nikola pretvara u Djeda Božićnjaka", izjavio je predsjednik ZdK Thomas Sternberg listu Passauer Neuen Presse. Jer kalendar praznika „nije muzej niti puko nabrajanje neradnih dana, nego pokazatelj bogatstva europskih tradicija."
Iako još nije izvjesna dužnost koju će de Maizière obnavljati u novoj vladi je nedavno otvoreno pokazao spremnost da se u određenim dijelovima Njemačke uvedu i muslimanski praznici kao službeni. Uostalom i Svisveti su praznik samo tamo gdje živi mnogo katolika, izjavio je trenutni ministar unutrašnjih poslova na stranačkom sastanku u Wolfenbüttelu u Donjoj Saskoj.
No i iz redova vlastite stranke je zbog ove izjave bilo žestokih kritika. Na koncu, bavarskom CSU-u i neki drugi političari CDU-a je prije primjer austrijski ÖVP i Sebastian Kurz. A pobjedniku nedavnih izbora u toj zemlji sigurno ne bi palo na pamet tako nešto.
Što kažu Nijemci?
Tragom te ideje je i tabloid Bild naručio istraživanje javnog mnijenja i po njemu upravo golema većina građana Njemačke odbija uvođenje takvih muslimanskih praznika. Sedam od deset upitanih (70,1%) su protiv te inicijative, a samo svaki trinaesti upitani (7,8%) se zalaže za uvođenje muslimanskih praznika i u Njemačkoj, utvrdio je institut Insa.
Politolog Ulrich Willems sa Sveučilišta Münster ipak smatra kako „takvo razmišljanje ima smisla". Doduše, jedva bi bilo moguće baš svakoj vjerskoj zajednici priznati njene praznike, ali muslimani već čine oko 5% stanovništva ove zemlje. „Najbolji integracijski impuls bi bio praznik koji bi slavili svi građani ove zemlje", kaže Willems, ali problem je već i formalni. Naime, pokrajine su nadležne za određivanje praznika – sa izuzetkom državnog Dana ujedinjenja 3. listopada koji je odlučen na razini čitave zemlje.
Ali praznici su izvorno imali praktičnu funkciju, na primjer da se čitav dan provede u molitvi ili na procesiji, kao što je na primjer Tjelovo. Činjenica da još jedva netko te dane doista provodi u vjerskim dužnostima nego ih većina provodi u ljenčarenju ili odlasku negdje na odmor, to je druga priča.