Tražim novo srce! Donacija organa u Njemačkoj

Izgleda sasvim obično - od kartona je, žute i narančaste boje, veličine kreditne kartice. Na prednjoj strani je prostor za ime, prezime, datum rođenja i adresu. No, bez obzira na to što sama donatorska iskaznica djeluje vrlo jednostavno, nimalo je lako nije ispuniti. Jer prilikom čitanja teksta koji stoji na stražnjoj strani, čovjek se mora pozabaviti nimalo omiljenom temom smrti. "To ni u kojem slučaju nije kao listić lotta, pa želimo da je ljudima jasno da se radi o temi koja se sutra može ticati svakoga od nas", objašnjava predsjednik Njemačke zaklade za transplantaciju organa Thomas Beck. U Njemačkoj samo 12 posto ljudi ima uopće donatorsku iskaznicu, ali ne uvijek i ispunjenu.

Čekanje na organe u Njemačkoj najduže

Da bi se ispunila stražnja stranica, ljudi moraju o jednoj temi koja je još tabu razmišljati, razgovarati, o njoj se informirati i donijeti važnu odluku o kojoj se moraju posavjetovati i sa svojim najbližima, ukazuje Beck. Glavna zadaća njegove zaklade je informiranje i prosvjećivanje. Ona surađuje s bolnicama, političarima i zdravstvenim ustanovama.

U usporedbi s drugim europskim državama kao što su Španjolska ili Italija je spremnost za doniranje organa u Njemačkoj vrlo niska. Nijemci osjećaju veliku odbojnost prema ideji da se moraju odlučiti hoće li poslije smrti nekome darovati neki organ. "Možda je za to krivo ozračje u našem društvu koje radije raspravlja o zaštiti prava mrtvih nego o pomoći živim ljudima koji pate", kaže profesor Thomas Philiipp sa sveučilišne klinike u Essenu.

I Hrvatska u europskoj mreži donacije organa

To za posljedicu ima činjenicu da u Njemačkoj bolesnici čekaju i do pet godina duže od bolesnika u Španjolskoj, na primjer, u kojoj je prosječno vrijeme čekanja devet mjeseci. U Njemačkoj godišnje umire do pet posto pacijenata na listi čekanja. Te liste vodi organizacija Eurotransplant. Organi se posreduju u cijeloj Europi.

U taj središnji europski sustav su uključena je i Hrvatska. Postoji točno definirani ključ prema kojemu se organi koji stoje na raspolaganju dijele: Tko čeka najduže? Koji organ odgovara? Je li krvna grupa primatelja odgovara darovatelju? Koliko će dugo trajati transport? Da bi se na sva ta pitanja odgovorilo, potrebno je određeno vrijeme - vrijeme koje ponekad nekoga možda stajati života.

Živjeti se može i s jednim bubregom

No, postoje i drugi načini kako pomoći teško bolesnim osobama kojima treba novi organ - recimo putem darovanja organa za života. 67-godišnji Joachim Meckers darovao je jedan svoj bubreg. Njegova pokćerka imala je preko 15 godina problema s bubrezima i bilo je već odavno jasno da će joj u nekom trenutku oba bubrega zakazati.

Preko prijatelja je stupio u kontakt sa sveučilišnom klinikom u Essenu. Tamo su provjerili je li on prikladan donator. Ispitivanja i testovi su pokazali da su uzorci krvi i tkiva kompatibilni i Meckers je spontano rekao: "Ok, ako to ide, rado ću joj pokloniti jedan bubreg." Informirali su ga o rizicima i on, tvrdi, cijelo vrijeme, pa čak ni večer prije operacij,e nije bio jako nervozan.

Austrija kao uzor

Joachim Meckers vidi temu darovanja organa u Njemačkoj kao problem. Austriju smatra dobrim primjerom za odnos prema toj temi. Tamo je svatko potencijalni darovatelj, osim ako se tome izričito ne usprotivi. Za njega postoji samo jedan način da se taj problem riješi: "Informiranje, informiranje, informiranje. Treba o toj temi govoriti sa što više ljudi, donatorske iskaznice treba dijeliti u svim mogućim prilikama".