Tračak nade za sukob Ukrajine i Rusije

Njemačka kancelarka Angela Merkel se u subotu (23.8.) očekuje u Kijevu gdje bi se trebala susresti s predsjednikom Porošenkom i premijerom Jacenjukom. Ovo je prvi put od početka krize da njemačka kancelarka posjećuje Ukrajinu. Povrh toga, ta posjeta pada točno na dan 75. obljetnice potpisivanja pakta između Hitlera i Staljina. Zastupnik Europskog parlamenta i merkeličin stranački kolega Michael Gahler je veoma znatiželjan što će kancelarka reći tom prigodom i kako će kancelarka izraziti odluku kako "Njemačka više nikad neće potpisati sporazum s nekom drugom zemljom Europe na štetu treće države.“

Samo par dana kasnije, u utorak (26.8.) bi se u glavnom gradu Bjelorusije, Minsku trebali sastati predsjednici sukobljenih zemalja, ruski predsjednik Putin i ukrajinski predsjednik Porošenko. Posljednji susret ta dva predsjednika je bio početkom lipnja u Francuskoj. U Minsku bi ovaj put trebali biti nazočni i predstavnici Euroazijske carinske unije koju čine Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, a biti će prisutni i europska povjerenica za vanjske poslove Ashton kao i povjerenici za trgovinu De Gucht i energetiku Oettinger.

Borbe traju usprkos razgovorima

Već i činjenica da će se konferencija u Minsku dogoditi - a treba to vjerovati tek kad se vidi, jest prava senzacija. Sastanka Putina i Porošenka u lipnju su osjetno eskalirale borbe na istoku Ukrajine. Povrh toga, Europska unija uvela je nove ekonomske sankcije Rusiji, koja je pak odgovorila zabranom uvoza živežnih namirnica iz EU. Dakle na više strana se stanje još više zaoštrilo. A tko se možda nadao da će već i najava sastanka predsjednika Ukrajine i Rusije smiriti stanje, taj se prevario: borbe se i dalje vode nesmanjenom žestinom.

Amanda Paol, poznavateljica istočne Europe u think-tank-u European Policy Centre iz Bruxellesa ne vjeruje "da itko može očekivati nekakav veliki napredak na nekom od ovih susreta, ali je važno da ostane otvoren kanal komunikacije." Ona svoju sumnju krijepi dojmom kako obje strane imaju posve drugačiju predodžbu o čemu će u Minsku uopće biti riječi: Porošenko prije svega želi razgovarati o „stabilizaciji stanja“ na istoku Ukrajine, a kako najavljuje njegov glasnogovornik, Putina zanima sve teže humanitarno stanje tamošnjeg stanovnika. U Kijevu i Bruxellesu mnogi sumnjaju kako je ruskom predsjedniku "humanitarno stanje" tek krinka pod kojom može intervenirati, možda čak i okupirati dio susjedne države.

Ne misle svi kao Putin

Uloga Europske unije u Minsku se, ne na kraju pokazuje već i resorima povjerenika koji tamo putuju. Povjerenik za energetiku Oettinger želi pokušati izgladiti sukob Ukrajine i Rusije oko isporuke plina i obzirom da kroz Ukrajinu prolazi plin za Europu, to se tiče i Bruxellesa. Povjerenik za trgovinu De Gucht želi objasniti Rusiji kako trgovinski sporazum EU sa Ukrajinom nije usmjeren protiv Rusije. Štoviše, sporazum o slobodnoj trgovini Ukrajine i Europske unije bi mogao čak koristiti Rusiji i zato je neosnovan zahtjev Moskve kako Kijev "mora izabrati" Europsku uniju ili bivše zemlje Sovjetskog Saveza kao partnere.

Amanda Paul se nada da bi ostale zemlje te Euroazijske unije kakvoj teži Rusija, Bjelorusija i Kazahstan mogle pomoći postizanju kompromisa jer one imaju i drugačije predodžbe o glavnoj zemlji u tom savezu, Rusije. Europski zastupnik Gahler se povrh toga nada da će Putin shvatiti kako njegovi postupci "ne štete samo Rusiji, nego i drugim zemljama njegove carinske unije". Ali ruski predsjednik nipošto ne smije pomisliti da će se Europska unija umoriti i slomiti od svih ovih sankcija i protusankcija. Obratno, on želi da mu Ashton objasni da "ako bude potrebno, sankcije mogu biti i pooštrene ako će ga to dovesti pameti."

Što je zadaća Angele Merkel

Zapravo, mnogo će ovisiti o pripremnih radova koju njemačku kancelarku očekuje u Kijevu. Ona će sa ukrajinskim predstavnicima razgovarati kakva je to pomoć Europske unije potrebna da bi se postigla stabilna Ukrajina, ali i što se očekuje od čelnika Ukrajine. Angela Merkel bi svakako trebala ohladiti ukrajinske ambicije za članstvo u EU i pogotovo za članstvo u NATO savezu.

Jer usprkos svim oštrim stavovima prema Rusiji, Europska unija traži nekakav izlaz iz ovog sučeljavanja, a to se nipošto neće postići još tjesnijom integracijom Ukajine u zapadne saveze. Zapravo je najveća opasnost posjete Angele Merkel Kijevu to što bi Ukrajinci mogli previše očekivati od tog posjeta.

I zastupnica stranke Zelenih u Europskom parlamentu, Rebecca Harms je kritična prema ulozi kancelarke. Ova zastupnica je već koncem srpnja bila u Ukrajini i tamo je stekla dojam kako Ukrajinci zamjeraju njemačkoj kancelarki njenu preveliku bliskost prema Rusiji. "Već i fotografija Angele Merkel i Putina na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu je načinila golemu štetu", kaže Harms.

Uopće, njeni sugovornici u Ukrajini imaju dojam kako "Nijemci tek onda podrže sankcije kad je za to već prekasno." Ipak, oni podržavaju napore njemačke kancelarke da posreduje u ovom sukobu. Jer i Harms i Gahlen žele da Europska unija preuzme značajniju ulogu u toj regiji, a Gahlen smatra i kako "Merkel ne putuje u Kijev kao njemačka kancelarka, nego putuje u ime svih ostalih Europljana".

Stručnjakinja za istok Europe Amanda Paul ide čak korak dalje u pohvalama njemačke kancelarke i smatra je "glavnom osobom u procesu posredovanja između Rusije i Ukrajine". Ona je uvjerena da se i planirani susret Putina i Porošenka uvelike može zahvaliti i naporima Angele Merkel.