Tom Cruise spašava njemačku čast
13. listopada 2007Holivudska mega-zvijezda Tom Cruise u svojoj najnovijoj ulozi trebao bi utjeloviti njemački lik herojske aure: grofa von Stauffenberga. Oni koji do sada nisu znali priču o pokušaju atentata na Hitlera skupine njemačkih vojnih časnika predvođenih von Stauffenbergom – a za pretpostaviti da je takvih, recimo u SAD-u, prilično puno - nakon ovog filma će je definitivno znati. Jer Cruise u jednoj visokobudžetnoj holivudskoj produkciji prilično je siguran garant gledanosti. Tom Cruise pritom potpisuje film «Valkira» i kao producent. Što li ga je samo nagnalo da misli kako bi film o pobuni njemačkih časnika protiv Hitlera mogao zabilježiti svjetski uspjeh? Nešto kao «mission impossible» u Trećem Rajhu? Do sada se ne zna puno o toj produkciji a rečenica koju je nedavno filmska zvijezda o njemu izgovorila, ne unosi previše svjetla u cijelu priču:
«Živimo u ciničnom svijetu,» rekao je Cruise. Štogod on time mislio, za zaključiti je da ako se komercijalni Hollywood odlučio potrošiti puno novca na priču o jednom «dobrom Nijemcu», Hitlerom stigmatizirana nacija polako postaje ravnopravan član međunarodne zajednice. Nekada je to, naime, bilo skroz drukčije.
"Casablanca" prepuna njemačkih emigranata
1942., dakle, usred rata, Michael Curtiz je uz Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergmann s gotovo svim raspoloživim njemačkim emigrantima snimio kultnu Casablancu. Peter Lorre glumio je sitnog džepara, Paul Henreid Victora Laszla, a najnezahvalniju ulogu dobila je njemačka zvijezda nijemog filma Conrad Veidt. On je igrao nacističkog majora Strassera koji u Casablanci lovi emigrante i na lošem engleskom prigovara lokalnom francuskom zapovjedniku Renaultu da nije dovoljno revnosan u obavljanju svog posla.
Mnoge njemačke glumce čekala je ista sudbina. Tek što su pobjegli od nacista, dočekalo ih se u srcu filmske produkcije kao savršena utjelovljenja arogantnih nacističkih oficira. Financijska situacija im nije ostavljala izbora. Morali su prihvatiti uloge njihovih dojučerašnjih progonitelja. 60-etih godina stvari se počinju mijenjati na bolje. Tako ni njemački poručnik Hans Christian Blech 1969. u anti-ratnom filmu «Most u Remagenu» nije samo crn.
I Nijemci postaju ljudi
«Most u Remagenu» spada u najpoznatije filmove o absurdnosti rata a u njemu se pokušava predočiti kako obje zaraćene strane pokušavaju spasiti ljudskost u sebi. No, to je do tog trenutka najviše pozitivnog što se može zamisliti od njemačkih vojnika i časnika u holivudskim filmovima. To mijenja tek Sam Peckinpah 1977. Cinični njemački elitni vojnik postaje mek i počinju ga mučiti dileme kada na istočnom frontu sretne jednog vojnika koji je još dijete.
Od tada se sve češće među holivudskim produkcijama mogu naći studije morala i savjesti njemačkih vojnika – skoro češće nego kod vlastitih, američkih u Koreji i Vijetnamu. Nijemci više nisu samo zlikovci, već prije normalni dečki koji moraju činiti zlo jer to ne mogu izbjeći. Samo u filmovima o Jamesu Bondu s Curdom Jürgensom, Klausom Marijom Brandauerom i posebno Gerdom Fröbeom, «zli dečki» su još uvijek Nijemci.