"To nisu njezina iskustva, nego moja"

Radikalni glas književnosti - riječi su kojima su mnogi u Njemačkoj opisali 17-godišnju Helenu Hegemann, autoricu slavne knjige "Axoloth Roadkill". No njezinu bujnu maštu nadahnuo je i zračak tuđe inspiracije. Postigla je, na prvi pogled, nešto zbog čega joj se svi dive, ali joj i zavide. Napisala je kazališno djelo ("Ariel 15"), režirala je autobiografski film ("Torpedo") i kao vrhunac napisala je i roman pod nazivom "Axoloth Roadkill".

I dok su ju svi hvalili i svalili, a organizatori sajma knjiga u Leipzigu čak su ju nominirali za najbolju autoricu 2010. godine, mladi telent cijelo je vrijeme krio tajnu. Tajna? Da! Naime, neki dijelovi knjige su prepisani. Od koga? Iz knjige "Strobo" blogera pod pseudonimom Airen. S obzirom da Airen ne želi svoj pravi identitet otkriti javnosti, zbog staha kako bi njegova obitelj i prijatelji reagirali, za njemačke je novine FAZ dao anonimni intervju.

"To je i dalje moja priča"

"Nisam izmislio priču, sve sam to osobno doživo i proživio. No Helene Hegemann to nije", riječi su Airena kojima za FAZ opisuje koja je razlika između njegovog romana "Strobo" i romana kćerke nekadašnjeg legendarnog glavnog dramaturga berlinskog kazališta Volksbühne, Carla Hegemanna. Unatoč buri koja se pokrenula nakon što je u javnost procurila vijest o plagijatu od strane "nadarene" Helene Hegemann i koja mu je nadasve zakomplicirala tajni "blogerski život", Airen se ipak ne smatra žrtvom u cijeloj ovoj priči. "Helene Hegemann nije mi ništa učinila, nije me niti na bilo kakav način napala. Jer, priča je i dalje moja", ističe Airen.

Što se tiče autorskih prava, kaže on, tu se osjeća kao žrtva. "Helene Hegemann je na nepravedan način obogatila svoju knjigu. Moj je zahtjev da se cijeni priča koju sam napisao", rekao je anonimni bloger.

Osjećaj krivnje? Nema ga!

I dok bloger u svojoj knjizi "Strobo" opisuje život u vrtlogu partyja, droge i seksa u kojem vrišti za doticajem ljubavi i istinske nježnosti, mlada autorica priča "svoju" priču kroz oči 16-godišnje djevojke. Mifti živi sa svojom sestrom, kako ju ona zove "promišljenom marketinškom kujom" i bratom koji neprestalno konzumira opojna sredstva. Mifti svoje dana ne provodi u školi, a noćima se vuče po klubovima. Neizostavna tema u Hegemanninoj knjizi naravno je i seks. No dok su svi, od čitatelji pa sve do stručnjaka, smatrala kako mlada djevojka ima bujnu i nadasve kvalitetnu maštu - ona je zapravo prepričala stvarne događaje iz života jednog muškarca.

A osjećaj krivnje? Ne! Hegemann se doduše ispričala za počinjeni "zločin", kojeg je i javno priznala, no svoj postupak opravdava riječima "originalnost ne postoji, postoji samo autentičnost". Prerađeno izdanje ovog romana sada ima označene dijelove koji su prepisani s Airenovog bloga. No da li se uistinu može reći kako je time ova priča okončana, i život ide dalje?

Autor: mlj

Odg. urednik:nk