Tko unakažava središte Zagreba?

Listi javno kritiziranih poteza zagrebačke gradske uprave ovih je dana dodana nova točka – rušenje tristotinjak stabala uz Dubravkin put - jednu od popularnih šetnica koju je još 1901. u šumskom predjelu, koji se od samoga središta grada proteže prema Zagrebačkoj gori, osmislio legendarni zagrebački planer Milan Lenuci.

„To je jedna čarobna šuma koju je trebalo sačuvati. Sad smo izgubili tu čarobnost i to je jedan grijeh“, kaže urbanist i arhitekt Niko Gamulin, koji je zajedno sa svojom suprugom, glumicom Uršom Raukar te ostatkom obitelji i prijateljima prošloga tjedna izveo simboličnu prosvjednu akciju „Tiha komemoracija“.

Križevi za porušeno drveće

U zapuštenom amfiteatru nekadašnje ljetne pozornice na Tuškancu - koju je 1957. godine projektirao glasoviti arhitekt Kazimir Ostrogović – aktivisti su postavili 300 bijelih križeva, posvećenih – kako ističu – nepotrebno posječenom drveću: „Išao sam sa stručnjacima koji se time bave, iz moje branše, i sigurni smo da ih je pola bilo zdravih. Ali, ne znači da se i bolesno drvo mora srušiti. To nije neka šuma ne znam gdje. Njezina je najveća vrijednost da je samo nikla i autohtona usred grada. Rijetko koji europski grad ima takvu šumu.“

Iako su svjesni da posječenim stablima nema pomoći te da će stoljetnoj šumi biti potrebne mnoge godine da se obnovi, organizatori akcije nadaju se da će takvim apelom zaustaviti daljnju sječu.

Promjene urbanističkog plana

Bračni par Raukar - Gamulin, kao i mnogi drugi građani koji podržavaju njihova nastojanja, ne prihvaćaju argumente bolesti i nestabilnosti stabala jer – poučeni nekim ranijim slučajevima u središtu Zagreba – sumnjaju da se radi o manipulaciji kojom se stvara novo i – treba li uopće to isticati – basnoslovno vrijedno građevinsko zemljište.

To potvrđuje i komentar Bernarda Ivčića iz Zelene akcije: „Na to sve su upućivale razne izmjene u generalnom urbanističkom planu. U dvanaestom mjesecu se cijelo ovo područje iz rekreacijske zone bez mogućnosti gradnje prenamijenilo u rekreacijsku zonu s mogućnošću gradnje. Isto tako su se u medijima pojavili razni napisi o novoj gradnji, o gradnji novih teniskih terena, sportskih terena, čak i o gradnji stambenih objekata, tako da je sasvim sigurno da je bijes građana bio više nego opravdan.“

Svjesno prepuštanje zubu vremena

Bijes je možda prejaka riječ, no nagomilano nezadovoljstvo se među dijelom građana Zagreba zasigurno osjeća. Uz sječu stabala na Dubravkinom putu duhove je nedavno uzburkalo i oštećenje na neprocjenjivom reljefu Ivana Meštrovića, koji krasi jednu od fasada glavnog zagrebačkog trga, nastalo zbog nedovoljno dobro odrađenog gradskog nadzora nad izvođačima obnove fasade; javnost se uzbunila i kada je prije 2 godine na gradilištu kontroverznog investitora Željka Keruma – zbog navodne pogreške građevinara – srušen dio zaštićenog kompleksa industrijske baštine „Nada Dimić“, a slično bi mogao završiti i bivši tvornički kompleks „Badel“, koji se unatoč arhitektonskoj vrijednosti i atraktivnoj lokaciji polagano, ali nepovratno ruši pod zubom vremena.

Nedoumica oko razvojne strategije Zagreba ima još puno, no spomenimo još slučaj Cvjetnog trga gdje investitor Tomo Horvatinčić gradi stambeno poslovni kompleks – zbog kojega je već srušena jedna od prvih zagrebačkih kino dvorana, a sličnu sudbinu trebale bi doživjeti i dvije zgrade s ulične strane trga, te dio površine pješačke zone, koji bi trebao biti pretvoren u ulaznu rampu u podzemnu garažu.

Uzaludan trud?

Prosvjedne aktivnosti protiv tog projekta mobilizirale su, naime, najviše građana, koji su se okupili oko inicijative Pravo na grad i Zelene Akcije. Aktivisti upozoravaju da je slučaj Cvjetni trg zapravo samo prvi u nizu planiranih zahvata na donjogradskim blokovima, koji – kako često ističu – predstavljaju opasnost da se stara gradska jezgra devastira. Glumica Urša Raukar bila je angažirana i na nekoliko prosvjednih akcija o toj temi: „Naizgled je to „ćorav posao“ zato što ni 54.000 potpisa građana nije učinilo čak ni to da se sjedne za isti stol razgovarati. Dakle potpuna ignorancija. Naizgled, dakle, „ćorav posao“. Ali, ja sam duboko uvjerena da dizanjem građanske svijesti, ako ne sada u ovom vremenu, ali sasvim sigurno u nekom doglednom, ja se nadam vrlo kratkom vremenu će građani biti ti koji će puno značajnije moći sudjelovati u tako važnim odlukama. Mene duša boli što je vlast ovoga grada, uprava ovoga grada i uprava ove države uzela kao svoj jedini motiv krupni kapital. Ali, odustati sigurno neću i pozivam sve građane da se dižu i da shvate da je građanska snaga nešto što može mijenjati neke stvari u našem sistemu.“

U demokraciji sistem se može mijenjati svake četiri godine na izborima, no u vrijeme kada se – kao vrlo važne – promoviraju vrijednosti civilnog društva, glas građana morao bi se slušati i neovisno o izbornim ciklusima. Ili je to samo još jedna društvena utopija – lijepa i plemenita, ali nedosanjana.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odgovorni urednik: A. Janković