"Tko u Njemačkoj radi ne boji se gladi"

Antonije, 22-godišnji mladić iz okolice Sinja, protekle dvije godine radi u Njemačkoj na poslovima varenja, bravarije i cjevarije. Kaže da je zadovoljan jer se radi, ali i zaradi. U Njemačku je otišao sa srednjom elektrotehničkom školom kako bi zaradio za BMW, a za koji dan vraća se na sljedećih 18 mjeseci u malo mjesto pokraj Dresdena gdje ga čeka satnica od 17 eura „na ruke“, plaćeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

„U ovoj mojoj branši može se zaraditi do nekih 3 tisuće eura mjesečno. Znači od dvije i pol do tri je početak, a kasnije se može doći i na dosta veće iznose. Ovisi sve koliko će se netko snaći i koliko je sposoban za napredak, ali treba imati i nešto sreće.“ Antonije radi za jednu hrvatsku tvrtku koja posluje u Njemačkoj. Prije nego je otišao, prošao je tečaj za varioca, a onda su ga jednoga dana i pozvali. Prvi dojam je bio takav da se poželio čim prije vratiti kući, no danas ne bi imao ništa protiv da mu Njemačka postane drugi dom. Kaže da je protekle dvije godine dobio sve ono što su mu ugovorom obećali, neugodnosti nikada nikakvih nije imao. Kad se vrati u sinjski kraj često čuje rečenicu – ima li posla i za mene? „Zadnju godinu sve češće me prijatelji, poznanici, kolege pitaju može li se doći u Njemačku raditi. Svi žele ići van. Ne mora to biti Njemačka, postoje i druge države gdje su mogućnosti bolje nego ovdje kod nas.“, priča Antonije.

„Žene se bolje snalaze među šparogama i jagodama“

Anica Franjić iz Đakova od 1996. godine sezonski radi u Njemačkoj. Šparoge, jagode, krumpir i luk ono su zbog čega svakog proljeća na četiri mjeseca napušta kuću. Prvih deset sezona radila je kod jednog poslodavca, a posljednjih godina kod drugog u okolici Darmstadta, nedaleko od Frankfurta, zajedno s još tridesetak žena, uglavnom iz Đakova i okolice i pokojom iz Rumunjske. „Ne ganja nas, ne hoda za nama po njivi, nije bezobrazan i može se lijepo zaraditi. Naradimo se, ali se i zaradi.“, priča Anica. Kako izgleda dan u polju? Radi se od šest do jedan, potom slijedi odmor do tri sata i povratak u njivu do večeri. „Satnica nam je 4 eura i 30. Imamo tri obroka i stan. Koliko sati odradimo, toliko je naše čisto. Kad kažeš 4 eura i 30 zvuči malo, ali ako ostaneš dva, tri mjeseca nakupi se sati i opet bude lijepo. Svi budemo zadovolji kad idemo kući.“ Priča da je interes za takvim i sličnim sezonskim poslovima u đakovačkom kraju prilično velik.

Prošle sezone išla je zajedno sa dvadeset i dvije žene i djevojke u dobi od 19 do 58 godina, a mogla je popuniti još dvije takve grupe jer ju ljudi često zovu i pitaju – ima li mjesta, možeš li me ubaciti? Više voli povesti žene nego muškarce jer kaže da one lakše prihvaćaju rad među šparogama i jagodama. Kad je prvi put krenula mislila je ići jednu sezonu, dvije, no tako je ostalo i do danas, kada u svojoj 53. godine, namjerava i ovog proljeća na put u Njemačku. Iako osobno nije imala neugodnih iskustva, vraćajući se autobusom kući mogla je čuti priče žena koje poslodavci nisu platili onoliko koliko su bili obećali. Događalo se da su umjesto po satu, žene plaćene po kilogramu pa još ako je njiva loša i vrijeme kišno, takva bude i zarada. Onima koji bi se okušali u njemačkim šparogama, Anica savjetuje – radi i šuti!

Njemačka vapi za medicinskim sestrama

Za one koji ne znaju, na rad u Njemačku, bilo onaj sezonski ili na dulje vrijeme, moguće je otići na nekoliko načina. Najčešći put vodi preko bilateralnog sporazuma o zapošljavanju sklopljenog između Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Bundesagentur für Arbeit. Zahvaljujući sporazumu hrvatskim državljanima godišnje stoji na raspolaganju oko pet tisuća ugovora, a time i pripadajućih radnih dozvola i boravišnih viza potrebnih za odlazak u Njemačku, doduše u najvećoj mjeri za branje šparoga, jagoda, jabuka i ostalog voća i povrća. Prema posljednjim podacima HZZ-a prošle je godine na sezonskim poslovima u poljoprivredi i ugostiteljstvu kao i onima u rekreativno-zabavnim djelatnostima radilo 4.949 hrvatskih državljana. U prvom slučaju, u Njemačkoj je tijekom jedne godine moguće provesti 6, u drugom do 9 mjeseci. Za takva zanimanja, u pravilu, se ne traži određena stručna sprema, već osnovno poznavanje njemačkog jezika, fizička sposobnost, iskustvo u poslu te dobra volja za rad.

U Njemačku je moguće otići i kao gostujući radnik te ondje ostati do najviše 18 mjeseci. Riječ je mahom o stručnom i jezičnom usavršavanju za što godišnja kvota iznosi 500 radnih dozvola. Povrh gore navedenog, Njemačka nudi i određeni broj ugovora za medicinske sestre i medicinske tehničare kojima se nudi i mogućnost stalnog radnog odnosa, no za rad u zdravstvu potrebno je poznavati njemački jezik te imati položen stručni ispit. Zainteresirani za rad u ugostiteljstvu i poljoprivredi mogu se javiti u područnu službu HZZ-a, popuniti prijavni obrazac čime se natječu za ponude njemačkog zavoda za zapošljavanje, točnije Zentrale Auslands und Fachvermittlung iz Bonna. Ostalima slijedi postupak selekcije, tj. razgovor s predstavnikom njemačkog zavoda što se, u pravilu, odvija dva puta godišnje u Središnjoj službi HZZ-a u Zagrebu.

Pročitajte na slijedećoj stranici: Oprez je ipak potreban!

Oprez glavu čuva

Oni koji nemaju iskustva rada u Njemačkoj ponekad znaju maštati o lakom i brzom novcu, no Ivanka Zlatec, rukovoditeljica Odsjeka za EURES i međunarodno posredovanje pri zapošljavanju, savjetuje oprez.“Upozoravamo stranke da ne stvaraju prevelika i nerealna očekivanja, da se dobro raspitaju na koji će način biti pokriveni troškovi samog puta, smještaja i prehrane jer bilo je slučajeva da su ljudi imali loša iskustva kada su trebali podmiti troškove stanovanja i hrane. Događalo se i da je poslodavac snosio te troškove, ali ih je nakon isteka ugovora namirivao od radnika. To su detalji o kojima mi, u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, nemamo informacije i na koje ne možemo utjecati.“

U Zavodu ne raspolažu podacima koliki je zaista interes za rad u Njemačkoj, ali ističu da je on svakako osjetno veći od ponude. Kad je riječ o sezonskom zapošljavanju, postoje otvorene ili anonimne ponude dostupne svim zainteresiranima, ali i oni ugovori koji već u HZZ dolaze na ime i prezime radnika. U pravilu se radi o ljudima koji su već prethodno radili na istim ili sličnim poslovima i kojima se ugovori ponovno nude, govori naša sugovornica. „Takvih ugovora je daleko više, ali sve ovisi o vremenskim uvjetima. Prošlogodišnja sezona je bila vrlo loša i bilo je jako malo otvorenih ponuda jer za velik dio poslova koji su se nudili poslodavci su već unaprijed imali definirane osobe koje će ih raditi.” No, primjerice ako ste liječnik ili imate diplomu nekog tehničkog fakulteta, dakle zanimanja kojih je Njemačka „gladna“, možete se javiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanju, proći postupak selekcije i vrlo vjerojatno ubrzo dobiti ponudu nekog njemačkog poslodavca.

Autor: Goran Prokopec

Odg.ured: Željka Telišman