Tko se borio na najstarijem golemom bojištu Europe?

Muzej na otvorenom Groß Raden, smješten između Rostocka i Schwerina je pripremio doista jedinstvenu izložbu nalazišta koje je već postalo poznato kao najveće i najstarije bojište Europe. Ta bitka se dogodila u brončanom dobu na obalama 68 kilometara duge nedaleke rijeke Tollense u Mecklenburg-Vorpommernu. Tom prilikom su izloženi i drugi izuzetni nalazi iz brončanog doba koji su razmjerno nedavno otkriveni na tom području.

Izložbu je priredio doktor Detlef Jantzen, službeni arheolog te njemačke pokrajine koji i neumorno istražuje to područje.

DW: Možete li nam reći što se dogodilo na tom bojištu prije 3.300 godina?

Dr. Detlef Jantzen: Tamo na rijeci je bila sučeljena za tadašnje prilike golema skupina mladih muškaraca i mnogi su se međusobno poubijali u krvavoj bitki. Moralo je biti na stotine, možda na tisuće sudionika bitke i na kraju je na bojištu ostalo i nekoliko stotina poginulih muškaraca.

Znate li tko se uopće borio?

Ne, to još ne možemo reći. Znamo da su to bili isključivo muškarci – na nalazištu bojišta nismo našli nikakvih znakova da je bilo žena – i prije svega su to muškarci u dobi između 20 i 25 godina, dakle prije mladići koji su sposobni za borbu. Odakle su došli ti ljudi, to još na žalost nismo otkrili. Ali možemo reći da su se okupili iz razmjerno širokog područja.

Kako to možete znati?

To se može utvrditi takozvanim izotopima stroncija u zubima (element koji uz kalcij služi za stvaranje kostiju, ali ukazuje i na ishranu osobe dok je bila živa – op. ur.). Iz toga se može zaključiti u kojoj regiji je ta osoba mogla stasati do doba zrelosti. Na bojištu je ostalo mnoštvo muškaraca koji su odrasli u neposrednoj blizini, ali ima i individua koji su morali doći iz dalekih krajeva. To je naravno jedan od naših ciljeva u slijedećim godinama, jer naravno da i mi želimo znati sa kime to imamo posla na tom bojištu.

Ovo najstarije bojište Europe je otkriveno tek sredinom devedesetih, a istraživanje se vodi od 2007. Što ste tamo našli?

Tu je prije svega preko 10 tisuća komada ljudskih kostiju. To je najveća serija kostiju koje uopće poznajemo u ovoj regiji iz tog doba. To je dakle upravo fantastičan materijal za istraživanje i usporedbu. Osim toga je nađeno mnoštvo brončanog oružja, na primjer vrhova strjelica i koplja za bacanje, koplja za obranu i noževa. Ima i drvenih toljaga koje su očito korištene u borbi i imamo – to je također izuzetno – ostatke od otprilike pet konja, točno se to ne može reći. Ali to znači da su u toj borbi korišteni i konji koji su usmrćeni.

Rekli ste nam kako je tek desetina bojišta do sada istražena, ali kako je već i to bilo dovoljno za ovu posebnu izložbu pod naslovom „Krvavo zlato – moć i nasilje u brončanom dobu". Ali zlata na bojištu jedva da ste našli...

Očito je da su potpuno opljačkali poginule na bojištu, barem do leševa do koje su mogli doći. Ti kosturi kod sebe nemaju skori nikakvih metalnih predmeta, ali su ih morali imati: bronca spada i u nošnju tadašnjih muškaraca. Drugačije izgleda kod poginulih koji su pali u rijeku. Kod njih smo našli mnoštvo metalnih predmeta, ne samo za njihovu odjeću nego smo našli i dva kositrena koluta koja su vjerojatno služila za trgovinu. Jer kositar je bila dragocjena sirovina da bi se uopće dobila bronca. A među metalnim ukrasima koje smo našli u Tollenseu je zanimljivo da smo našli i više zlatnih prstenja kakve su nosili moćnici tog doba. Vjerojatno su bili upleteni u njihovu kosu.

Predmete sa bojišta ste na izložbi kombinirali sa predmetima iz istog razdoblja iz pokrajine Mecklenburg-Vorpommern. Što je tome razlog?

Sve do prije nekoliko godina smo si brončano razdoblje zamišljali kao relativno mirno doba, da tako kažemo 'zlatno doba' jer je doista izuzetno koliko je zlata tada bilo u opticaju i koliko bogato ukrašenih grobova ima iz tog doba. Zlato je očito imalo određenu ulogu u društvu, do zlata se moglo doći, već su postojali trgovački putovi sa drugim regijama tako da je materijal i dolazio. Bilo je fascinirajuće vidjeti to bogatstvo zlatom i onda je odjednom, sa ovim otkrićem bojišta uz rijeku Tollense, ta predodžba dopunjena novim aspektom. Toj moći koju je predstavljalo zlato je sad došlo i golemo nasilje. To nije bilo slučajno nasilje i tučnjava, nego je kod Tollensea očito riječ o dobro organiziranom nasilju. Jer prvo morate moći okupiti tako veliku skupinu mladih muškaraca i onda im moći i izdavati zapovjedi. To pokazuje da je ta moć bila pretpostavka za ovako veliku bitku.

To znači da ste i promijenili mišljenje o čitavom brončanom dobu?

To je bilo fascinirajuće otkriće, naime da ta naša predodžba o mirnom brončanom dobu očito uopće nije točna. Nego da smo u tom dobu imali strukture moći koji su posezali za nasiljem i mogli organizirati ovakve pohode kako bi ostvarili određene ciljeve. Barem u toj našoj regiji, nismo mislili da je to tu u brončanom dobu bilo moguće. Pretpostavljamo da je i na drugim mjestima bilo ovako velikih bitaka. To je dovelo i do toga da su trgovački putevi koji su prije toga odlično funkcionirali, bili prekinuti u samo nekoliko naraštaja.

Što svakako treba vidjeti na ovoj izložbi?

Vrhunac su naravno objekti od zlata. Imamo nekoliko tih zlatnih kolutova iz rijeke, ali smo ih kombinirali sa prstenjem koji su nađeni u bogato opremljenim grobnicama. Neke od tih grobova izlažemo sa svim što je tamo nađeno, na primjer takozvani „grob poglavice" iz Crivitza koji je otkriven prije nekoliko godina. Riječ je o veoma bogatoj opremi muškarca, sa mačem, jednom zlatnom fibelom, dakle kopčom za odjeću i sa više zlatnih prstenja. To je nešto posve izuzetno, to još nikad nije bilo prikazano javnosti. Izložili smo i dijelove jednog mača ukrašenog zlatom kojeg smo našli prije nekoliko godina kod Güstrova, a pokazujemo i dvije veoma bogate opreme za žene. One doduše ne sadrže zlato, ali zato brončane predmete polirane do visokog sjaja. Kada su te žene nosile taj brončani nakit težak nekoliko kilograma, morale su sjajiti od glave do pete.