Tko se boji Georgea Soroša?
1. lipnja 2017Za Nikolu Srbova, novinara makedonskog provladinog online-portala Kurir i jednog od osnivača organizacije "Stop Operation Soros", koja se predstavlja kao nezavisna i nevladina, nema nikakve sumnje odakle dolazi najveća opasnost za njegovu zemlju. "Institut Otvoreno društvo i njezin osnivač George Soros koriste svoja financijska sredstva i ljude kako bi podržali nasilje u Makedoniji. Oni su monopolizirali civilni sektor i potisnuli druge organizacije", izjavio je Srbov na konferenciji za medije prilikom predstavljanja udruge početkom ove godine.
A njegov kolega Cvetin Cilmanov iz državne novinske agencije MIA bio je još direktniji: "Soros podriva suverenitet Makedonije kao države! To se ne može tolerirati!" Obojica su time sasvim na valu donedavnog premijera Nikole Gruevskog, koji je tijekom predizborne kampanje pred oduševljenim pristalicama uzvikivao: "Mi ćemo se boriti za de-sorosizaciju Makedonije! Nitko izvana ne smije imati kontrolu nad našim civilnim društvom!"
Stvaranje dimne zavjese
Sasvim drugačiju strategiju američki milijarder mađarskog podrijetla slijedi navodno u svojoj staroj domovini, barem ako je vjerovati premijeru Viktoru Orbanu. "Radi se o tome da George Soros, nevidljiv za javnost i uz pomoć svojih mađarskih organizacija, ogromnim svotama novca potpomaže ilegalno doseljavanje u zemlju", izjavio je nedavno Orban objašnjavajući zašto bi trebalo onemogućiti rad Zaklade Otvoreno društvo i njegovog Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti. "Soros financira mrežu lobističkih organizacija koje se kriju iza maske civilnih udruga, koje imaju svoje glasnogovornike, svoje medije, zapošljavaju stotine ljudi i imaju svoje sveučilište." Protiv toga se Mađarska mora braniti, kaže Orban.
Te optužbe u potpunosti odbacuje Goran Buldioski, direktor Zaklade Otvoreno društvo za Europu sa sjedištem u Budimpešti. "To je sve proizvodnja magle, bacanje građanima prašine u oči. Traži se neki žrtveni jarac kojeg se može optužiti da je kriv za sve probleme, za sve što u nekom društvu i u nekoj državi ne valja", kaže Buldioski u razgovoru za Deutsche Welle. Tako je moguće primjerice da se u Rumunjskoj Sorosa i Zakladu napada kao nekoga tko djeluje pro-mađarski, dok ih se istovremeno s druge strane granice u Mađarskoj napada kao anti-mađarski orijentirane. "Ne postoji neka zajednička, koherentna linija napada na Zakladu, nego svi uzimaju ono što im u nekom trenutku odgovara", naglašava Buldioski.
Cilj: razvoj otvorenog društva
George Soros rođen je u Budimpešti 1930. godine. Iako židovskog podrijetla, obitelj je uspjela preživjeti nacističke progone tijekom rata. Kada su 1947. komunisti u Mađarskoj preuzeli vlast, Soros napušta zemlju i studira u Londonu, da bi kasnije preselio u SAD. Svjetski poznat je postao 1992. kada je na burzi špekulirao na pad britanske funte – i na tome zaradio milijardu dolara.
Prva nacionalna podružnica njegove zaklade Otvoreno društvo otvorena je još 1984. u Budimpešti, no do većeg širenja mreže dolazi tek nakon pada Berlinskog zida 1989. Cilj zaklade: "pomaganje uspostave društva u kojem se čuju različita mišljenja, društva u kojem nitko nema monopol na istinu i gdje se može otvoreno raspravljati o različitim ekonomskim, političkim i socijalnim temama", objašnjava Buldioski. Radi se o društvima u kojima nitko nema monopol na rješenja, i u kojima većina ljudi profitira od ekonomskog i socijalnog razvoja." To se odražava i u strukturi financiranja aktivnosti Zaklade. Tako je za tekuću 2017. godinu predviđen ukupni budžet u iznosu od 914,7 milijuna američkih dolara, od čega je 28 posto predviđeno za podršku razvoju demokracije i ljudskih prava, 18 posto za ekonomski razvoj, 15 posto za poticanje pravnih reformi i jačanje vladavine prava i pravne države. Osim toga će se 14 posto novca potrošiti na podršku medijima i novinarima, a osam posto za različite obrazovne programe.
Stvaranje klime straha
Upravo u toj vrsti angažmana se i kriju razlozi za napade na američkog filantropa. Sorosova zaklada naime nije u klasičnom smislu humanitarna organizacije, već je u prvom redu usmjerena na razvoj društva. Za sve neprijatelje otvorenog društva, koji svoju moć temelje na autoritarnosti, klijentelizmu, nepotizmu i netransparentnim procesima donošenja odluka koncept jačanja slobode medija, demokratskih institucija i pravne države nikako ne odgovara.
No po mišljenju Gorana Buldioskog zapravo najveći problem i nisu napadi na samu zakladu Otvoreno društvo i njezinog utemeljitelja. "Soros je figura koju je zgodno napadati, on je vrlo plakativan primjer. Ali iza te dimne zavjese se odvija frontalni napad na brojne druge nevladine organizacije koje se bave monitoringom zaštite ljudskih prava, ostvarivanja načela pravne države ili trošenja novca iz fondova Europske unije", naglašava Buldioski. To ima posebno pogubne posljedice po manje, u pravilu samo lokalno angažirane NVO: njima se napadima na Sorosa šalje poruka. Proglašava ih se državnim neprijateljima, stvara se klima straha i aktiviste se tjera na autocenzuru.
Nevladin sektor pod pritiskom
To se trenutno vrlo dobro može promatrati na primjeru Srbije, gdje je faktički sva moć koncentrirana u rukama Aleksandra Vučića. "Tamo je nevladin sektor već godinama vrlo aktivan i kontrolira rad vlade. Dosada su mnoge organizacije bile kritičke", kaže Buldioski. "No u posljednje se vrijeme taj prostor sužava, prije svega za lokalne organizacije, a napadi na Zakladu služe za stvaranje klime nesigurnosti i opreza."
Oznaka "sorošovac" se u brojnim državama koristi kao psovka i sinonim je za "izdajnike naroda" ili "strane plaćenike". Tako su u Rumunjskoj vladajući političari tvrdili kako su demonstranti, koji su tjednima protestirali protiv korupcije i zloupotrebe moći, u stvari plaćeni od strane Sorosove zaklade. "Da smo mi sve njih plaćali već bismo više puta završili u stečaju", ironično na te optužbe odgovara Laura Silber, zadužena za odnose s javnošću u Zakladi Otvoreno društvo. "Osim toga to je uvreda za sve te ljude koji se angažiraju za svoja uvjerenja", dodaje Silber.
Razočarana očekivanja
Upravo situacija u Rumunjskoj, Mađarskoj ili Hrvatskoj pokazuje i jednu krivu procjenu Zaklade u prošlosti. "Mi smo smatrali kako su ulaskom različitih zemalja u EU one ili ispunile većinu kriterija i zadataka, ili su barem na jasnom putu k tome", objašnjava Goran Buldioski. Zato su zatvorene nacionalne ispostave u zemljama članicama EU-a. "Ali nažalost puno tih pitanja ipak nije riješeno. Ulazak u EU nije značio definitivnu pobjedu demokracije, poštivanje ljudskih prava i punu primjenu načela pravne države. Zato sada razmišljamo o reaktiviranju, no ne na razini nacionalnih centara i ureda, već na razini projekata i vraćanja nivoa financiranja na ranije stanje", najavljuje Buldioski.
U Mađarskoj se, međutim, realizacija tog koncepta susreće s vrlo ozbiljnim preprekama. Tamošnja vlada Viktora Orbana je već donijela zakon kojim se uspostavljaju uvjeti za ograničenje rada ili čak zatvaranje Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU), a 13. lipnja bi parlament trebao glasovati i o dopuni zakona, kojom bi se ugrozio i rad čitave Zaklade u zemlji. Po mišljenju Gorana Buldioskog to bi predstavljalo "europski problem", budući da bi se time kršila načela slobodnog protoka kapitala unutar EU-a. No Orban je i dosada svojim nastupima pred Europskom komisijom i Europskim parlamentom pokazivao da malo brine o njihovim primjedbama. Svoje gledište on na međunarodnoj sceni vrlo elokventno izlaže na odličnom engleskom jeziku – koji je svojevremeno naučio tijekom studija u Oxfordu, financiranog novcem Zaklade Otvoreno društvo.