Tko je i zašto do sada štitio rastrošnog biskupa?

Peter Tebartz-van Elst (na naslovnoj fotografiji članka) limburškim biskupom je postao 2008. godine. Od samog početka su se vjernici žalili na njegov autokratski stil vođenja biskupije. Poznata je već odavno i njegova rastrošnost. Primjerice, troškovi gradnje njegove biskupske rezidencije su se od početnih 5,5 milijuna eura popeli na astronomski iznos od 40 milijuna eura. Sada se postavlja pitanje zašto ga je Crkva toliko dugo štitila?

O tome smo razgovarali s Davidom Bergerom, rimokatoličkim teologom, filozofom i urednikom časopisa "Muškarci" namjenjenog homoseksualcima. U svojim radovima, Berger kritizira i opisuje strukturu moći i djelovanja Katoličke crkve. Nakon što je objelodanio istinu o svojoj homoseksualnoj orijentaciji, u svibnju 2011. Nadbiskupija u Kölnu donijela je zabranu kojom mu zabranjuje predavanja na nastavi vjeronauka.

DW: Slučaj limburškog biskupa Petera Tebartz-van Elsta u međuvremenu nije podigla samo veliku prašinu u Njemačkoj već i izvan granica zemlje. Kako je moguće da jedan biskup toliko dugo ostane na svom položaju, iako je od samog početka, od 2008. godine postojalo dovoljno razloga za njegovu smjenu? Kako si to možemo objasniti?

David Berger: To se zasigurno može objasniti time da se Peter Tebartz-van Elst jako dobro uklapao u sliku Crkve ali i svećenstva kakve su se kultivirale za vrijeme pape Benedikta XVI. On je primjerice u jednom pismu naveo kako „Bog stoji na prvom mjestu a odmah iza njega stoji svećenstvo“. Naravno da to u prvom redu onda vrijedi za biskupe koji tada i prema van mogu pokazivati da su „tik iz Boga“. Tu sliku insceniranja svećenstva i sebe samog jako je njegovao i sam Benedikt XVI…To je dakle zasigurno jedan od motiva zašto je Rim za vrijeme bivšeg Pape uvijek štitio Petera Tebartz-van Elsta.

Zanimljivo je i malo pogledati razvoj karijere dotičnog biskupa. On se uvijek ponašao onako kako je bilo povoljno ili išlo u korist napretku njegove karijere. On je u početku bio vrlo liberalan svećenik, no kada je primjetio da se - liturgijski gledano - dolaskom Benedikta XVI u Rim mijenja i klima u Katoličkoj crkvi, odmah je mutirao i počeo i sam zastupati i živjeti drugačije ideje. U skladu s time je promijenio i svoj nastup u vrlo dominantnog biskupa. Njegova lojalnost ondašnjem Papi je u Rimu naravno vrlo dobro primljena. Stoga su uvijek zatvarali oči kada bi do Vatikana stigle pritužbe na njegov raskošan i luksuzan način života. Baš onako kako se ne želi vidjeti niti mnogo toga drugog kod drugih svećenika vjernih Rimu.

DW: Koji su to drugi?

David Berger: To se odnosi na seksualni život nekih svećenika. Toliko dugo dok su lojalni, Rim žmiri barem na jedno oko. Tek tada kada ih se Crkva želi rješiti, tek tada počinju ucjene. Slučaj augsburškog biskupa Waltera Mixe je bio sličan. Njegovi kolege su jako dobro šutjeli i ništa nisu poduzimali. No, kada su ga se poželjeli rješiti, tada su otvorili dokumente i stavili ga pod pritisak sve dok nije podnio ostavku. To se isto sada događa s Peterom Tebartz-van Elstom.

Siguran sam da mnoga njegova “braća” sada s olakšanjem promatra cijeli slučaj i sretni su što pod njihov tepih nitko ne zaviruje – kao primjerice u Münchenu gdje si je nadbiskup Marx palaču Hohenstein dao renovirati i luksuzno namjestiti u vrijednosti od oko 8,7 milijuna eura. Slično je i u Stuttgartu. Ono što je posebno problematično je da taj novac ne dolazi od same Crkve već iz državnih blagajni, znači, to je novac poreznih platiša.

DW: Pa ipak, zašto nije bilo baš nikakvih ispravki nakon što je postalo opće poznato da limburški biskup vlada vrlo autokratski?

David Berger: Vjernici i građani biskupije su često slali pisma i žalili se. No, njihova kritika je odmah bila “ugušena”. To je tako, tako funkcionira sam hijerarhijski sustav Katoličke crkve. Onaj tko se jednom dokopa vrha i postane biskup, taj može uvijek ugušiti sve kritike. Toga je jako dobro bio svjestan i Peter Tebartz-van Elst. Na taj način su se do sada održavali svi biskupi, toliko dugo dok na scenu nije stupila jedna jača sila – mediji koja je objavila ove slučajeve. Time su i drugi stavljeni pod pritisak. Limburškog biskupa je do sada štitio Benedikt XVI, i to je išlo toliko daleko da je on cijelo vrijeme vrijedio i kao jedan od najjačih kandidata za položaj kelnskog kardinala – on je bio željeni kandidat Rima.

DW: Mislite li da će se dolaskom novog Pape situacija po ovom pitanju promijeniti?

David Berger: Nadam se. No, što se tiče pitanja vezana za osoblje, ovdje je novi Papa, papa Franjo jako oprezan. Njegov ton je doduše dobar, no kada se radi o konkretnim postupcima, to je nešto sasvim drugo. U svakom slučaju je pozitivno da se biskupi već sada više ne osjećaju tako sigurno i pokušavaju već sada promijeniti smjer. To bi moglo pružiti šansu uvođenju novih i jasnih promjena.