Tko je Ehud Olmert, vršitelj dužnosti predsjednika vlade Izraela?

Prema Ustavu, on smije biti na čelu zemlje 100 dana. Obzirom da su izbori ionako već raspisani za 28. ožujka, sada je jedino pitanje da li će sada Ehud Olmert biti čelna osoba nedavno osnovane Sharonove stranke "Naprijed" - "Kadima".

Iako je Ehud Olmert u svjetskoj javnosti bio u dubokoj sjenci upečatljivog Ariela Sharona, on je već dugo u politici i dobro je poznat u Izraelu. Štoviše, 1973. kada je po prvi puta izabran u parlament sa strankom Likud - kojoj je i pristupio te godine, imao je samo 28 godina i bio je najmlađi zastupnik. Ovaj pravnik i - tada je to bilo još nešto novo - rođeni Izraelac a ne doseljenik, brzo se uspinjao u karijeri vjersko-konzervativnog Likuda iako sam zagovara svjetovni život. Na primjer demonstrativno odlazi na utakmice subotom - za ortodoksne židove neoprostiv grijeh a istakao se i sa svojim pragmatičnim odnosom prema palestinskom problemu, kada se još početkom devedesetih susreo sa dva čelnika PLO-a. Nakon što je promijenio čitav niz sektora za koje je bio zadužen - od komiteta za vanjsku i unutrašnju politiku pa do položaja ministra zdravstva na kojem se baš nije proslavio, 1992. i nakon poraza Likuda, napušta vladu i prihvaća izazov pobijediti legendarnog Teddy Kolleka, gradonačelnika Jeruzalema koji je taj grad vodio gotovo tri desetljeća. Olmert, svojim izjavama o "jedinstvenom Jeruzalemu" - dakle bez palestinskog dijela koji su činili dobrih 20% stanovnišva grada, uspjeva na svoju stranu dobiti ortodoksne židove i pobjeđuje na izborima za gradonačelnika. Na tom položaju je i u trenutku poznatog posjeta Ariela Sharona na Brdo Hrama, muslimansko svetište odmah pored Zida Plača, što je među Palestincima shvaćeno kao neviđena provokacija i izazvalo je II Intifadu. No Olmert nije tek tvrdolinijaš: 2003. vraća se u Knesset i Ariel Sharon ga imenuje podpredsjednikom vlade i ministrom industrije i trgovine. No i sa tog položaja utječe na politiku Izraela prema Palestincima i upravo se njega smatra pravim arhitektom povlačenja Izraela iz Pojasa Gaze. Tom su se, u svibnju 2004. protivili čak i neki iz stranke Likud, ali je Ehud Olmert bio glasni zagovornik sporazuma: "Mislim da je potpuno očito kako vlada Izraela mora krenuti naprijed kako bi promijenila trenutni status quo jer on nije u našim interesima. Istina je da taj plan povlačenja nije baš pozdravljen u stranci Likud ali ne znam da li ima ikakve alternative nego mislim da moramo krenuti naprijed i taj plan provesti u djelo."