Tko će dobiti turske glasove u Njemačkoj?

Mustafa Beihan kaže da zahtjev koji je Recep Tayyip Erdogan uputio biračima truskog porijekla u Njemačkoj "nije baš sretan". Turski predsjednik je, naime, prošlog tjedna zatražio od njih da na izborima za Bundestag bojkotiraju CDU, SPD i Zelene rekavši kako su to neprijatelji Turske. Mustafa Beihan, koji i sam ima turske korijene i koji živi u Kölnu, se pita: "Ako ne smijemo birati CDU, SPD i Zelene, koga da biramo? FDP? Ili AfD?"

Tradicionalno na liniji socijaldemokrata

Ovo pitanje si postavlja oko 1,2 milijuna njemačkih građana turskog porijekla koji imaju pravo glasa i koji su pozvani da izađu na birališta 24. rujna. "Znamo da su Turci koji žive u Njemačkoj zapravo prilično konzervativni", kaže Umut Karakas iz instituta za ispitivanje javnog mnijenja DAT4U koji je specijaliziran za iseljeničke ciljne skupine: "Stoga bi bilo logično da biraju CDU ili CSU, dakle, konzervativne stranke. Ali kako Turci tradicionalno u Njemačkoj pripadaju više radničkoj klasi, politički su ljevije orjentirani. Što znači da biraju socijaldemokrate ili zelene."

Prema anketi koju je ovaj institut proveo neposredno nakon prošlih izbora za Bundestag prije četiri godine, 64 posto ispitanika je navelo da je glasalo za SPD, a 12 posto za Stranku zelenih. Analiza stranačkih simpatija građana s turskom migracijskom pozadinom koju je izradilo Stručno vijeće njemačkih zaklada za integraciju i migraciju (SVR) potvrđuje ove rezultate. Prema njihovoj studiji 69,8 posto ispitanika iz ove skupine osjeća se politički najbliže SPD-u, 13,4 posto Zelenima, a samo 6,1 posto Uniji (CDU/CSU).

Da birači turskog porijekla nisu skloni strankama Unije nema samo veze s onim C ("christlich", kršćansko) u njihovom imenu, nego i s njihovim programima. CDU i CSU se već duže vrijeme protive prijemu Turske u EU i dvojnom državljanstvu za njemačke Turke, a i njihov stav u diskusiji o njemačkoj kulturi ("Leitkultur") mnoge udaljava od ovih stranaka. Osim toga, političari turskih korijena su u strankama lijevog spektra u Njemačkoj vidljiviji: od 11 zastupnika u Bundestagu turskog porijekla 5 ih sjedi u Klubu zastupnika SPD-a, 3 u Klubu zastupnika Zelenih, 2 kod Strane ljevice, a samo 1 u Klubu CDU-a i CSU-a.

Proteklih godina, a pogotovo nakon propalog puča su se odnosi između Berlina i Ankare konstantno pogoršavali. Njemačka Rezolucija o Armeniji je bila shvaćena kao provokacija i u Turskoj i među njemačkim Turcima. Slabljenje pravne države nakon puča i ustavnog referenduma u travnju u Njemačkoj je naišla na žestoke kritike. Erdoganove usporedbe s erom nacista, prijepor oko predizbornih nastupa turskih političara u Njemačkoj i uhićenja njemačkih novinara i aktivista su dodatno dolili ulje na vatru. Poziv turskog predsjednika na bojkot CDU-a, SPD-a i Zelenih je sada točka na i.

Ne samo bojkot stranaka, nego i bojkot izbora?

Situaciju zaoštrava činjenica da dio turske zajednice u Njemačkoj živi u paralelnom društvu. Prema jednom istraživanju instituta Data4U iz listopada 2015. godine većina 63 posto turskih migranata u Njemačkoj govori pretežito ili isključivo turski. "Mnogi Turci u Njemačkoj prate samo i isključivo turske medije", kaže Umut Karakas. Oni, shodno tome, ne znaju ništa što izvještavaju njemački mediji.

Još se ne može reći koliko će utjecaja na izbore u Njemačkoj imati Erdoganov poziv na bojkot, ali u Berlinu na njega gledaju sa zabrinutošću. Kancelarka Merkel je sve njemačke birače turskog porijekla izričito pozvala da izađu na izbore. Umut Karakas, pak, polazi od toga da će izlaznost ove skupine biti manja nego na prethodnim izborima. To bi sigurno najviše pogodilo SPD, a dugoročno bi od toga mogle profitirati i manje stranke koje se zalažu za migrantske interese, posebno turske.

U Nizozemskoj se ovakav scenarij već dogodio. 2015. godine su dva bivša člana socijaldemokratske stranke turskog porijekla osnovala migrantsku stranku DENK koja je odmah osvojila tri zastupnička mjesta. U velikim gradovima poput Rotterdama ili Den Haaga je ova stranka osvojila čak više glasova nego socijaldemokrati.

DENK je pritom na kontroverznom glasu jer gaji tijesne veze s turskom vladajućom strankom AKP. Kritika na račun Erdogana se iz redova DENK-a ne može čuti. Kada je u svibnju jedna tursko-nizozemska blogerica zbog jednog Tweeta u kojemu je kritizirala Erdogana u Turskoj uhićena, sve stranke u nizozemskom parlamentu su složno stale iza rezolucije u kojoj se traži njezino hitno puštanje na slobodu - osim DENK-a.