Ausgangslage Wulff Gauck
29. lipnja 2010Dosadašnji predsjednik Horst Köhler šokirao je njemačke građane i političare kada je 31. svibnja iznenada objavio da daje ostavku. No, već nekoliko dana kasnije središnja tema nije više bilo njegovo nenadano povlačenje, nego pitanje njegovog nasljednika. Danima su spominjana mnoga imena, da bi savezna kancelarka i predsjednica Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angela Merkel iznenadila objavom svog kandidata: Christian Wulff. Ovaj potpredsjednik CDU-a i premijer savezne zemlje Donje Saske prihvatljiv je i liberalima, manjem partneru u saveznoj vladi. Jer, u Wulffovoj pokrajini već sedam godina je na vlasti harmonična koalicija CDU-a i liberala.
Wulff kao znak za pomirenje
No, na saveznoj razini je koalicija između stranaka Unije i liberala daleko od harmoničnosti. Zato se kandidiranje Christiana Wulffa može shvatiti kao singal za novo jedinstvo. Taj je signal kancelarki Merkel očito bio vrlo važan - toliko da joj nisu bili bitni ni prigovori u vlastitim redovima na račun Wulffove bezbojnosti.
A onda se za veliko iznenađenje pobrinula i oporba istaknuvši kao svog protukandidata osobu od velikog ugleda i značaja u njemačkoj javnosti: Joachima Gaucka. On je za vrijeme komunističkog režima u bivšem DDR-u bio kritički nastrojeni evangelički svećenik, a nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke je vodio ured za obradu dokumentacije Stasija, tajne službe DDR-a. Njegovom kandidaturom socijaldemokrati i zeleni su povukli odličan potez. Šef Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Sigmar Gabriel je ovako formulirao temeljnu razliku između Gaucka i Wulffa: "Joachim Gauck u svoju kandidaturu donosi život, a kandidat vladajuće koalicije politički životopis."
Joachim Gauck i stranačka taktika
Gauck je idejno blizak i samoj kancelarki, a pojedinci iz vladajuće koalicije, koji su članovi izborne Savezne skupštine, javno su izrazili simpatije za nekadašnjeg DDR-ovog oporbenjaka i čak najavili da neće glasati za svog stranačkog kandidata Wulffa. Inače, predsjednik SPD-a Gabriel je najprije Angeli Merkel predložio Gaucka kao zajedničkog kandidata. Ona je to odbila, a Gabriel je dopustio da ta informacija o neuspjelom dogovoru procuri u javnost. Zajednička kandidatura sigurno bi naišla na odobravanje javnosti, no kancelarka si to nije mogla dopustiti s obzirom na probleme u svojoj vladajućoj koaliciji. Taj bi korak, naime, liberali mogli protumačiti kao traženje partnera u drugom taboru. Osim toga, nakon šoka koji joj je svojom ostavkom priredio Köhler, Angela Merkel je smatrala kako na dužnost njemačkog predsjednika više ne smije doći netko tko prethodno nije ostvario značajnu političku karijeru.
A za socijaldemokrate i zelene je kandidiranje antikomunista Gaucka bio i znak njihovog ograđivanja od stranke Ljevice. Zato ne čudi brzi odgovor šefa ljevičarskog kluba zastupnika u saveznom parlamentu Gregora Gysija: "Za nas nisu prihvatljiva oba kandidata. Zato se radujem da možemo imati vlastitu kandidatkinju." A ta ljevičarska kandidatkinja je Lukrezia Jochimsen, bivša televizijska novinarka sa zapada Njemačke i zastupnica u saveznom parlamentu. Ni s njezinom kandidaturom nitko nije računao.
Izabran će biti Wulff – vjerojatno
Lukrezia Jochimsen nema šanse da bude izabrana na dužnost prve predsjednice njemačke države. No, dok god Ljevica ostaje pri svojoj kandidatkinji, bez njezinih glasova nema šanse ni Joachim Gauck. Naravno, njemu je to jasno, no aludirajući na propast DDR-a, on ipak dodaje: "U svom sam životu doživio događaje koje se dugo smatralo nevjerojatnima."
Iznenađenje bi bilo moguće ako Wulff ne bi dobio potrebnu većinu glasova odmah u prvom krugu. Jer, u trećem krugu za izbor više nije potrebna većina svih članova izborne Savezne skupštine, nego samo većina predanih glasova. Dakle, ako Ljevica tada povuče svoju kandidatkinju i svojim članovima izborne skupštine preporuči da glasuju za Gaucka mogao bi se dogoditi još jedan događaj koji su mnogi smatrali nevjerojatnim.
Autor: Peter Stützle/Andrea Jung-Grimm
Odg.ured: Željka Telišman