Tiče li se i nas gospodarski sukob SAD i Kine?

„Kad se dvoje svađaju, treći se smije", glasi stara mudrost. Neki možda misle kako se u sporu SAD i Kine može čak imati i koristi: dok jedan nameće carine drugom, izvoznik kao što je Njemačka može lijepo izvoziti i u jednu i u drugu zemlju.

Potpuno krivo, upozorava Marcel Fratzscher, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) za novine Funke Mediengruppe. Jer Njemačka uglavnom uopće ne izvozi takve proizvode koje Kina šalje u SAD i koje SAD šalje u Kinu i na kojima se sad podižu carine. S druge strane, njemački izvoz uvelike ovisi o općenitom okružju otvorenih granica i slobodne trgovine: „Upravo Njemačka bi bila jedna od najvećih gubitnika trgovinskog rata, makar se on vodi prije svega između Kine i SAD", smatra Fratzscher.

Jer što će to dovesti: tokovi roba će se promijeniti i krenuti zaobilaznim putovima, što će nužno dovesti do velikih oscilacija cijena. Na koncu bi i mi robu plaćali skuplje, makar naša država pritom ne bi ubirala barem carinu. A to bi onda značilo i manje poslova za njemačke izvoznike, manje radnih mjesta i sve što ide uz to: „Nezaobilazni rezultat pooštrenja gospodarskog sukoba bi bila značajno hlađenje konjunkture, također i pogotovo u Njemačkoj", smatra predsjednik DIW-a.

Tko je lud investirati?

Predsjednik Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela, Dennis Snower ne samo da se slaže s mišljenjem kolege, nego dodaje i još nešto što će sigurno biti posljedica: tko će ulagati i otvarati nove pogone kad ne zna kome će to prodavati i po kojoj cijeni? Tko može biti siguran da se i njegovi proizvodi neće naći na popisu carinika jer je tako odlučeno u Washingtonu ili Pekingu? Zaključak Snowera je jasan: investicije će se smanjiti, a onda će i to dodatno dovesti do zahlađenja konjunkture. Jer nakon najnovije prijetnje SAD i onda odgovora Kine na što bi još mogla uvesti carine svjedoči o masovnoj eskalaciji gdje će i EU pretrpjeti gubitak jer se sukob vodi između njena dva najvažnija trgovačka partnera.

Zato je i njemačka vlada neumorno poziva na mir i razgovore između SAD i Kine: „Nadam se da će se početi koristiti kanali komunikacija" između te dvije zemlje, izjavio je i državni tajnik u njemačkom Ministarstvu gospodarstva Matthias Maching za postaju ARD. I Europa je zasad tek privremeno izuzeta od američkih carina na čelik i aluminij, ali Berlin smatra da bi se konačno trebalo vratiti za pregovarački stol i tamo riješiti nastale probleme.

Zveckanje carinama samo za pregovore?

Doduše, iz Pekinga se čitavo vrijeme čuje kako je on spreman na pregovore. Razgovori su i dalje „put kojem dajemo prednost", ali se iz Kine i dodaje kako je „za pregovore uvijek potrebno dvoje", izjavio je kineski veleposlanik u SAD-u, Cui Tiankai nakon susreta sa američkim ministrom vanjskih poslova Johnom Sullivanom. „Vidjet ćemo, kako će se ponašati SAD."

Savjetnik za gospodarstvo američkog predsjednika Trumpa, Larry Kudlow je neposredno prije toga dao naslutiti kako bi i ove najavljene nove carine po stopi od 25% na oko 1300 kineskih proizvoda iz područja industrije, tehnologije i prometa, zapravo mogla biti tek prijetnja kako bi se u pregovorima izvojevalo više ustupaka. To su pregovori u kojem se „koriste sva sredstva koji vam stoje na raspolaganju", izjavio je za postaju Fox Business Network, a ovi popisi su tek prijedlozi. „Sumnjam da će u slijedećim mjesecima doći i do konkretnih koraka" u nametanju carina, izjavio je Kudlow. Ali niti on nije znao reći, da li su planirani i konkretni razgovori na višoj političkoj razini.

Jer nakon američke prijetnje uvesti carinu na 1300 proizvoda iz Kine, iz Pekinga se odmah čula i prijetnja uvesti carine na američku govedinu, soju, automobile i proizvode iz kemijske i industrije zrakoplova.