Tintinov tata dobio svoj muzej

Do zdanja novog muzeja vodi put pokriven drvenim daskama. Sama zgrada kombinacija je betona i stakla i ima bezbroj kutova, uokolo je mnogo neobičnih kosina, ali i mnoštvo drveća. Zdanje je projektirao popularni francuski arhitekt Christian de Portzamparc. Budući da za još jedan muzej stripova u Bruxellesu nije bilo mjesta, Hergeova udovica je odlučila da se muzej izgradi u belgijskoj provinciji u Louvainu. Nakon sedam godina planiranja i trogodišnjih građevinskih radova muzej je od 2. lipnja otvoren za javnost.

Laurent de Froberville, direktor muzeja vrlo dobro zna koliko je ovaj projekt znači Hergeovoj udovici Fanny Rodwell : „Danas je ispunila svoj san i držim da je ovaj muzej zaista fantastičan. Uvjeren sam da bi, kada bi se Herge ponovno vratio, bio dirnut. To je jako važno!“

Svestrani umjetnik

Fanny Rodwell je u projekt utrošila 17 milijuna eura i pobrinula se da njezin suprug bude prikazan kao svestrani umjetnik. U unutrašnjem dijelu zgrade koja se kupa u svjetlu, posjetitelj se osjeća malenim kao figura u nekom stripu i u trodimenzionalnom krajobrazu. U jednom kutu žuta piramida, u drugom crvena kuća, između svega protežu se vijugavi čelični mostovi, a tu je i crno-bijelo obojani otvor za lift. Na trećem katu počinje izložba. U tamnim prostorijama majstor Herge pojavljuje se na crno-bijelim fotografijama prikazanim na ekranima, a ubacuju se i male fotografije Tintina i njegova vjernog pratitelja psića Miloua.

U realizaciji sudjeluje i Dominique Marique: „Prikazana je čitava serija radova, kratki uvidi kako bi posjetitelji razumjeli da je Herge bio čovjek slike. Prva dvorana nosi naziv „životna dionica“. Radi se o jedinoj dvorani koja je postavljena kronološkim redom i u kojoj se nalaze veliki primjeri iz Hergeova života, od prvih stripova do kraja života i bitnih radova“.

Pod dojmom katolicizma i putovanja

Serija slika prikazuje tučnjavu koja je objavljena u "Le Boyscout Belge", magazinu izviđača iz 1926.godine. Sam Herge je pripadao katoličkoj organizaciji izviđača s kojima je nekoliko puta putovao u inozemstvo. Katolicizam i dojmovi s putovanja utjecali su velikim dijelom na Hergeov rad.

Kao mladić i veliki protivnik boljševizma radio je za časopis „20.stoljeće“, a Tintin i Milou, junaci njegovog najpoznatijeg stripa, na svojem prvom putovanju odlaze u Sovjetski Savez. U drugom svesku Herge prikazuje jednodimenzionalnu sliku njemu strane kulture: Tintin i Milouo u Kongu. Ovaj strip je do danas sporan prije svega zbog naivnih prikaza kolonijalizma i crteža koji omalovažavaju domaće stanovništvo.

U muzeju je malo toga što bi se na kritičan način pozabavilo radom i razmišljanjima Hergea. Direktor muzeja pokušava objasniti tu činjenicu: “Pokušajte se vratiti u kontekst toga vremena, u prošlost. Tada su gotovo sve zemlje imale svoje kolonije: Velika Britanija, Francuska, Belgija. Herge nije opravdavao kolonijalizam, on je samo u tom okviru ispričao svoju priču. Tako nešto danas izvlačiti iz konteksta, čini mi se ipak malo pretjeranim“.

Jednostavan stil

Muzej prikazuje ne samo brojne orginalne crteže i objekte pustolovina Tintina i Milouoa već i osobne predmete iz Hergeova života, poput poštanskih razglednica, albume sa fotografijama i suvenire s njegovih raznih putovanja.

Svojim jednostavnim stilom Herge je utjecao na generacije crtača. Nizozemski crtač stripova Joost Swarte obožavao je svojeg kolegu: „Čak i kada nije u svemu bio prvi, bio je prije svega fantastičan pripovjedač priča. Mogao je ispričati priču u jednom jedinom crtežu ili kroz cijeli strip. Izvanredno je vladao svojom profesijom. Ono što je Hitchcock bio za film, to je Herge bio za stripove“.

Kreativnost i raznolikost umjetnika dolazi do izražaja u svih osam izložbenih prostora. Organizatori su odustali od komentara, pa stranim posjetiteljima ponekad dosta toga ostaje nerazumljivo. Osim toga, svi stripovi ovog belgijskog crtača u muzeju su na francuskom, no uskoro je najavljeno da će muzej ponuditi audio vodiče na različitim stranim jezicima koji će među ostalim ponuditi i posebno vođenje za djecu. Jer njegovi junaci se ne zovu na svim jezicima jednako. Primjerice mališani u Njemačkoj Tintina i Miloua poznaju samo pod imenima Tim i Struppi, dok čitatelji engleskog govornog područja Tintinova psića zovu Snowy.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednica: Snježana Kobešćak