Timski rad – važna životna lekcija
18. prosinca 2013“U današnje vrijeme djeca se jako malo bave sportom i uglavnom su zatvorena u stanovima. Njihovi roditelji puno rade i nemaju previše vremena da im pruže mogućnost za fizičku aktivnost, tako smo mi pokušali organizirati nešto što bi pomoglo i djeci i roditeljima”, priča Mirza Biščić, predsjednik košarkaškog kluba “Stars” iz Beča, koji u svojim redovima okuplja djecu i mlade.
Klub je projekt udruge “Mostovi”, u kojoj djeluju građani BiH u Austriji, osnovan je prije svega nekoliko mjeseci, no već je sada, čini se, potpuno renomiran, najprije kod same djece. “Pa iznenađeni smo kako su djeca za ovo kratko vrijeme zavoljela ovaj sport. Ne propuštaju treninge, a roditelji nam pričaju da se na njih ozbiljno naljute kada ih ne mogu dovesti na trening zbog nekih drugih obaveza”, kaže Biščić.
Treneri i pedagozi
Ideja o osnivanju košarkaškog kluba u “Mostovima” se rodila nakon što se udruženju pridružio Ramiz Suljagić, bivši košarkaški reprezenativac BiH i današnji austrijski prvoligaš. U klubu “Stars” on u međuvremenu obnaša funkciju glavnog trenera, a pored njega djeluju još tri trenera; koji treniraju tri različite grupe, podijeljene po uzrastu.
“Bilo nam je važno da treneri, pored toga što djecu uče sportskim vještinama, budu i pedagozi. Od početka nam je bio cilj da djeci objasnimo da nije važan samo sportski uspjeh, već da je generalno važno baviti se sportom i da im pokažemo da u zajednici mogu nastupati kao jedinka koja je važna. Dakle da svaki pojedinac treba raditi za zajednicu, da je svaki pojedinac bitan te da se na taj način gradi i samopouzdanje”, objašnjava Biščić.
Druže se i roditelji
Elvedin Musić, koji na treninge redovno dovodi petogodišnjeg Muhameda, kaže da se ovakav pristup na njegovog sina već pozitivno odrazio. “Počinje prepoznavati kako su mu neke stvari važne u životu i koliko truda treba uložiti da bi došao do nekog zacrtanog cilja. Kad smo ga prijavili počeo je svima pričati kako je primljen i kako će sad svaki dan dolaziti trenirati i eto na taj način je izrazio i neko njegovo zadovoljstvo u svemu tome. Onda je ovdje dobio jednu malu loptu, pa je i kod kuće počeo lupati i uznemiravati susjede”, šali se Musić.
Hamza Džafo trenira u starijoj grupi i iza sebe ima već i nekoliko prvenstvenih utakmica, a košarku najradije igra nakon što napiše zadaću. “Završim zadaću i onda mi je malo dosadno kod kuće pa ne znam što ću raditi. A ja onda idem na trening”, kaže Hamza.
No treninzi nisu samo za djecu dobro iskorišteno vrijeme, već i za njihove roditelje. Većina njih ostaje za vrijeme cijelog treninga, tako se dok čekaju djecu među roditeljima razviju i zanimljivi razgovori. “Većina roditelja dolazi iz BiH, ali ih ima i iz Srbije, Turske i Austrije, pa su to uvijek zanimljive razmjene informacija i mišljenja. Razgovara se o svakodnevnim problemima, ljudi su zauzeti od ponedjeljka do petka i onda im ovo dođe kao neki ventil da izraze neke svoje probleme. Sa druge strane ostave malo djecu da se bave nečim korisnim i tako su svi jednostavno na dobitku”, objašnjava Mirza Biščić, predsjednik košarkaškog kluba “Stars” iz Beča.