Tijelo s invaliditetom može biti lijepo

Bila je to manifestacije koja je kroz različite suvremene umjetničke izričaje publiku suočila s problemima i pitanjima osoba s invaliditetom. Tijekom u subotu završenoga četverodnevnog programa, održanoga u zagrebačkome Studentskom centru, predstavljeni su filmski, izložbeni i kazališni programe te radionice i okrugli stolovi posvećeni umjetnosti, ali i svakodnevnom životu osoba s invaliditetom.

Težište na teorijskom propitivanju

Iako su tijekom posljednjih desetak godina napravljeni značajni pomaci, činjenica je da živimo u kulturi u kojoj se tjelesna različitost zataškava i osporava i u kojoj djeluju tek malobrojne organizacije i umjetnici koji u svojem radu tematiziraju različite vrste invaliditeta. No kustoska udruga Kontejner, koja je organizator festivala Ekstravagantna tijela, težište programa nije željela staviti na humanitarni aspekt egzistencijalnih problema osoba s invaliditetom, već na teorijsko propitivanje specifičnih umjetničkih praksi – pojašnjava Sunčica Ostojić iz Kontejnera:

„Kroz istraživanje takvih različitih tjelesnih praksi pojavilo se invalidno tijelo kao ono koje ostavlja doista najsnažniju «sliku». Zato smo odlučili napraviti festival koji će kao fokus imati istraživanje upravo tog mjesta traume, odnosno socijalne, političke i kulturološke pozicije osoba s invaliditetom.“

Bez straha od društvene kritike

Tako su predstavljeni umjetnici, koji su stigli iz SAD-a, Velika Britanije i Slovenije, te naravno domaći umjetnici - sve ono po čemu su drugačiji od drugih i po čemu ih je najteže prihvatiti - otkrili bez straha od društvene kritike i osude, a kroz radove su se dotaknuli mnogih osjetljivih tema poput …

„Političke korektnosti i njezine represivne uloge u društvu, seksualnosti osoba s invaliditetom, majčinstva, presjeka invaliditeta kroz povijest, tjelesnih ekstenzija i tako dalje.“

Već je na samome otvorenju posjetitelje dočekala izuzetno upečatljiva izložba fotografija umjetnice Allison Lapper, rođene bez ruku i skraćenih nogu, koja pozira naga sa svojim malim djetetom, koje par ruku istovremeno prislanja uz nju i otima joj ga. Performans britanskog umjetnik Matta Fraser, također rođenoga s deformiranim rukama, izazvao je burne reakcije publike, jer je priču o Ljepotici i zvijeri u predstavi u kojoj nastupa s partnericom Juliom Atlas Muz, pretočio u žestoki spoj emocija, golotinje i seksa:

„Bilo mi je zanimljivo raditi s tradicionalnom bajkom, te transponirati taj karakter zaljubljenosti zvijeri u osjećaj seksualnosti mutanta, deformiranog bića. Ja se «disability art-om» bavim već 15-ak godina i interesira me aspekt inkluzivnosti u kojem se publiku suočava s mikrokozmosom društva kroz simboliku bajke koja tematizira seksualnost i invalidnost. Govorim i o edipovskom transferu djevičanske ljubavi kćeri s oca na prvog ljubavnika. Pokušali smo ispreplesti te dvije teme.“

ispričao je Matt Fraser.

Među filmovima i zabranjivani „Freaks“

U sklopu programa izvedbenih umjetnosti, među ostalima je nastupio je i Amerikanac Bill Shanon čiji rad «Projektni nacrt za eterično zdanje» ima korijene u urbanoj breakdance i skejterskoj kulturi i prikazuje s jedne strane akrobatsku vještinu kretanja uz pomoć štaka, a s druge propituje odnos ljudi bez poteškoća spram osoba s poteškoćama pri kretanju te bostonska umjetnica Lisa Bufano čiji je performans «Za drveno srce jedan dah je čitavo more» bio plesni duet plesačice s invaliditetom i plesačice bez invaliditeta, koje plešu na drvenim štakama u obliku nogu srne.

Izbor ostvarenja predstavljenih u filmskom dijelu festivalskog programa donio je kultni, zabranjivani klasik "Freaks" Toda Browninga iz 1932. godine, a tu je bio i Greenawayev filma "Z i dvije nule" koji se bavi opsjednutošću biologijom, promatranjem, manipulacijom i transformacijom tijela. Uz filmske projekcije, festival Ekstravagantna tijela ponudio je i radionicu koju je voditelj Mario Kovač radno naslovio "Film s posebnim potrebama":

„Ideja je da osobe s invaliditetom koriste upravo svoj invaliditet u nastanku filma. Konkretno, snimatelji su slijepe osobe, ton snimaju gluhe osobe, a glavni glumci su osobe s motoričkim smetnjama.“

Diskusije s umjetnicima i teoretičarima

Uz umjetničke programe u sklopu festivala Ekstravagantna tijela održan je i niz diskusija na kojima su sudjelovali umjetnici i teoretičari. Tomislav Medak:

„Možemo konstatirati da postoji kulturalna i društvena konstanta, pogotovo u zapadnim društvima, kako se odnosi prema tijelu i cjelovitosti osobe i kako se onda povratno odnosi spram invaliditeta. Postoje barem 3 dominantna aspekta normiranja osobe i tijela. Jedno je da tijelo mora biti cijelo i zdravo, te da osoba mora biti artikulirana. U skladu s tim postoje i tri osnovna tipa isključivanja: ono koje se tiče izgleda i skladnosti tijela, zatim funkcionalne sposobnosti, prije svega u sferi rada. Česti topos masovne kulture su super-heroji koji uz svoje nadljudske sposobnosti imaju i neki nedostatak. Superman je smušen i trapav, Spiderman je melankoličan i depresivan… Pitanja sposobnosti često su vezana i za nesposobnosti, pa se društvo kroz takve tipove metafora nastoji nositi s normiranjem sposobnosti.“

ispričao je Medak, koji je kao treći tip isključivanja naveo artikulaciju, jer su zapadne demokracije temeljene na shvaćanju da su sposobne one osobe koje u javnom prostoru mogu artikulirati mišljenje. No, pita se on, što se događa kada govor nije zadatost, a mentalna sposobnost nije unaprijed prihvaćena.

No, optimizam u budućnost integracije osoba s invaliditetom u društvo ulijevaju umjetnički radovi prikazani na festivalu Ekstravagantna tijela koji su možda najbolji odgovori na iznesena teorijska pitanja.