Thacijev fantomski posjet Beogradu

Ovako su dosada tekle stvari: do sada potpuno anonimna nevladina organizacija Omladinski odbor za obrazovanje – koju, tako barem piše tabloid Blic, uglavnom financira britansko veleposlanstvo – odlučila je da 24. travnja u Beogradu upriliči „regionalnu“ konferenciju i tamo pozvala Hashima Thacija. On je rekao da dolazi u znak „dobre volje i pomirenja“, kako je u petak objasnio u intervjuu za Deutsche Welle na albanskom jeziku. Nije prošlo mnogo, a premijer Srbije Aleksandar Vučić i troje ministara obznanili su „da će se Srbija ponašati u skladu sa zakonom“, uglavnom izbjegavajući riječ „uhićenje“. Ponašanje u skladu sa zakonima Srbije bi u ovom slučaju značilo bacanje Thacija na desetogodišnju robiju – toliko mu je u odsustvu 1997. presudio Okružni sud u Prištini. Presuda je još na snazi, iako ni Interpol više ne traži Thacija dok putuje bijelim svijetom. Nakon reakcije Beograda, iz prištinske vlade su pomalo „stišali ton“, priopćavajući kako će Thaci doći tek ako bude imao suglasnost, koju, jasno je, nema. Kako sada stvari stoje, Thaci svoj rođendan, u petak puni 47 godina, ipak neće provesti u glavnom gradu Srbije.

Nova igra starih igrača

„Oni koji su se sretali i potpisali Briselski sporazum nisu ni iskreno mislili da ga realiziraju“, kaže kosovski politički analitičar Belul Beqaj. „Thaci ne misli ozbiljno posjetiti Beograd, dok Beograd ne misli ozbiljno o uhićenju Thacija. Jer da su ozbiljni, ne bi ga na to upozoravali. To je nova igra političkog marketinga starih igrača. Od nje profitiraju samo ti igrači, dok mi ostali trpimo posljedice“, kaže Beqaj za DW. On dodaje da bi u Srbiji većina građana bila oduševljena Thacijevim hapšenjem, dok sam Thaci, iako zna da većina građana Kosova ne bi podržala posjetu Beogradu, skuplja bodove kod međunarodne zajednice time što se predstavlja kao čovjek koji ruši tabue. Bečki list Die Presse komentira: „Ako Beograd zabrani posjet neželjenog gosta ili ga čak uhiti, opet će Srbija ispasti tvrdoglavo smetalo u teškom procesu normalizacije. Ako ga pusti, bit će žestokih protesta u Srbiji.“

Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli, također smatra da je riječ o farsi i „provokaciji u režiji jedne pomalo fantomske nevladine organizacije i samog Hashima Thacija“, ali da će i jedna i druga strana izvući „propagandne bodove“. „Srpska vlast – bez obzira na medijsku manipulaciju kojom se služi – povlači problematične poteze iz ugla vlastitog biračkog tijela, a onda je dobrodošlo da stvara svoj patriotski imidž i tako sprječava pad rejtinga. Junačenje kako ćemo uhapsiti Thacija ako kroči na tlo Srbije (bez Kosova), izvrsno je ‚meso‘ za medije. Tako u drugi plan pada današnji (21.4.) krug pregovora u Bruxellesu i eventualni bolni ustupci Beograda koji u tim pregovorima gubi“, kaže Vukadinović za Deutsche Welle.

Partner ili krvolok?

U središtu Europske unije u utorak (21. travnja) pod budnim okom visoke predstavnice za vanjsku politiku Federice Mogherini trebali bi se sastati premijeri Vučić i Isa Mustafa kako bi razmotrili „napredak u primjeni do sada postignutih dogovora“ i „razmjene mišljenja o daljem toku normalizacije“, kako je to priopćeno iz Bruxellesa. Najznačajniji trenutak u „normalizaciji“ se bez sumnje odigrao prije točno dvije godine i kada su tadašnji premijeri Dačić i Thaci potpisali famozni sporazum. Analitičar Beqaj primjećuje: „Ako je Thaci čovjek kojeg treba hapsiti, onda je logično pitanje: kako je bilo moguće da dužnosnici Beograda potpisuju sporazum s takvim čovjekom?“

U pitanju je perverzija, kaže Vukadinović i dodaje: „Ali to ne smeta čimbenicima srpske političke scene i njihovim medijskim trabantima, nego se po potrebi dijele uloge. Jednom je Thaci regionalni partner s kojim je bolno razgovarati, ali se mora, u interesu naroda i budućnosti naše djece. Onda se opet aktualizira presuda i slika Thacija kao 'zmije', ratnog zločinca i krvoloka. To samo govori koliko je atmosfera na Balkanu nenormalna i nezrela, posebno u srpsko-albanskim odnosima.“ Beqaj dodaje da takva retorika i odnosi najviših predstavnika „sprječavaju da i građani ostvare normalne kontakte i zajednički život, bez obzira na različite interese, poglede, ideologije i nacionalnu pripadnost“.

Ni Bruxelles nije nevin

Vukadinović smatra da apsurdnosti situacije u velikoj mjeri doprinosi i međunarodna zajednica, posebno inzistiranjem na sve dubljim sporazumima koji, prema njegovom mišljenju, idu na štetu Srbije. Naš sugovornik je uvjeren da će kad-tad na stol biti stavljen i zahtjev za eksplicitnim priznanjem neovisnosti Kosova: „Pitanje priznanja nije stavljeno ad acta, već samo malo gurnuto u stranu jer se ide na konkretne geste, što realpolitičke, što simbolične. Oni sadrže implicitno priznanje neovisnosti i pretpostavka zapadnih promatrača je da će, nakon gutanja sve većih žaba, na kraju i samo priznanje neovisnosti biti puka formalnost. Ta strategija se do sada pokazala ispravnom jer su beogradske vlasti – i prethodne, a pogotovo sadašnje – stalno ponavljale mantru kako nikada neće priznati Kosovo, a onda su raznim oblicima medijskih spinova i prikrivanja informacija uspijevale da sakriti bit drugih stvari koje su prihvatili, potpisali i primijenili. Srednjoročno i dugoročno to vodi prihvaćanju formalnog priznanja neovisnosti mada nisam siguran da je čak i aktualna vlast, ma koliko kooperativna bila, spremna na gutanje tolikih žaba.“

S druge strane, Europska unije je monumentalno omanula i na samom Kosovu. Misija Euleksa – najveća i najskuplja civilna misija EU u njenoj povijesti– ne samo da nije uspjela uspostaviti vladavinu prava nego je i sama predmet, doduše za sada stidljivih, istraga zbog korupcije. Dok je tako, Thaci može biti siguran da na Kosovu nitko neće češljati njegovu ratničku biografiju zbog moguće upletenosti u ratne zločine. A itekako ima razloga da se sumnja, kaže Belul Beqaj – i to ne samo kada je u pitanju Thaci, nego i svi koji su sudjelovali u ratu. „Zatajila je osnovna poluga nove kosovske države. Ovdje pravosuđe i vladavina zakona ne žive. To je osnovni katalizator razornih sumnji – i one će trajati sve dok pravosuđe ne bude profunkcioniralo.“ Ovih dana je u pitanje dovedeno i formiranje Specijalnog suda koji treba istražiti zločine OVK-a, jer u prištinskom parlamentu izgleda nema neophodne dvotrećinske većine za njegovo formiranje.