Teško liječnicima, teško i pacijentima
31. svibnja 2021
Nedavna izjava Danice Grujičić, direktorice Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, da je u prva tri mjeseca ove godine bilo više operacija karcinoma dojke nego ikada prije, zabrinula je javnost u Srbiji. Dodatno je građane zabrinulo i istraživanje koje je ona navela – i po kojem će do 2025. godine biti potrebno zračenje za 40.000 pacijenata. Zašto je to tako i kakvo je stanje u manjim gradovima Srbije?
Kirurg i onkolog Sveučilišnog kliničkog centra Niš, prof. dr. Aleksandar Karanikolić kaže da svake godine sve veći broj ljudi obolijeva od malignih bolesti, te da je taj broj skoro jednak broju pacijenata s kardiovaskularnim bolestima. Broj pacijentkinja s rakom dojke ove godine je veći u odnosu na ranije razdoblje, kaže Karanikolić, i dodaje da prosječna starosna dob sve više opada.
Dva razloga
„Zašto je to tako? Jedan od razloga je izloženost štetnim faktorima, zračenje, virusi, kemikalije ili neki drugi faktori, a druga stvar je što danas imamo bolju, jednostavniju, učinkovitiju dijagnostiku i ranije ljudi nisu bili dijagnosticirani, pa su umirali od nepoznate smrti, a sada uz dostupniju i bolju dijagnostiku imamo više dijagnosticiranih pacijenata. To su dva glavna razloga", kaže ovaj kirurg za DW.
On navodi da je godinu i pol dana sve bilo okrenuto ka jednoj bolesti, pa je najveći broj zdravstvenih radnika bio uključen u liječenje korone. Manjak kapaciteta, nedostatak doktora i ostalog medicinskog kadra, znatno je smanjio broj dijagnostičkih procedura, broj operacija i postoperativnih onkoloških procedura, kaže. Zato ističe da je veći problem od velikog broja pacijenata to što su to pacijenti s odmaklim stadijima bolesti.
„U kom je to postotku, ja ne mogu točno reći, ali realno, imali smo veliki zastoj od godinu i pol dana, koji je doveo do toga da sada kada vi godinu i pol dana nešto radite minimalno, normalno da vam se to nakupi. Sada to dolazi na naplatu, i pojavljuju se svi ti ljudi koji su imali te tegobe i koji su odložili odlazak kod doktora iz straha da se ne razbole od korone, ili jednostavno nisu mogli doći kod liječnika", objašnjava Karanikolić.
Odlazak liječniku – prekasno
„Kada se tegobe onkoloških bolesti pojave, to je u najvećem broju slučajeva kasno. Nije isto ako se taj tumor otkrije i tretira u ranoj fazi, nego godinu i pol dana kasnije kada ima svoju progresiju, kada se počinje širiti u druge okolne organe, i imamo dosta pacijenata kojima su se javile napredne metastaze. Sada imamo pacijente koji su, uvjetno rečeno, dosta zapušteni i čije liječenje je mnogo teže, a prognoza puno gora", dodaje on i ističe značaj ranog otkrivanja raka-
Liječnici su umorni, kaže kirurg Karanikolić, pa je ova situacija teška za njih, a još teža za pacijente. Ranije je, kaže on, bilo između 350 i 400 pacijentica godišnje s rakom dojke koje su mogle na operaciju, od oko 500 pacijentica s ovom dijagnozom. Službeno liste čekanja nema, ali evidentno je da dugo kirurzi nisu imali uobičajeni broj operacija. Naš sugovornik ističe da su pacijentice zbog dijagnostike u doba korone išle u privatne klinike, a da je samo mali broj onih koje su si doista mogle priuštiti operaciju - jer su te onkološke operacije dosta skupe.
Od sumnje do dijagnoze
Marina (pravo ime poznato redakciji) je jedna od njih. Ona je pratila „čvorić" na dojci od 2013. a dijagnozu raka dobila je 2019. godine u privatnoj klinici. I operaciju je obavila u jednoj privatnoj klinici u Beogradu.
„Meni je bilo bitno da operacija bude što prije napravljena, a to nisam uspjela dogovoriti u Kliničkom centru. Bile su velike gužve, bilo je odlaganje operacija, liječnici su bili preopterećeni jer ih je malo, tako da i pored najbolje želje, volje i veza da dođem do nekih doktora, operacija u Kliničkom centru bi bila moguća, ali ipak kasnije u odnosu na ovaj termin koji sam privatno dobila. Naime, kada sam se doktoru u bolnici javila početkom rujna, rekao je da mu se javim za deset dana da bi on mene ubacio na popis. A ja sam svoju operaciju obavila već sredinom rujna", kaže ova Nišlijka za DW.
Nakon operacije…
Nakon operacije, naša sugovornica primala je kemoterapiju u Nišu i za nju nije morala čeka niti jedan jedini dan, tako da je, ističe ona, s kemoterapijom počela na vrijeme. Međutim, nije sve bilo tako lako jer Klinički centar Niš za ovakve pacijentice nije imao lijekove, pa je i naša sugovornica terapiju morala nabaviti sama.
„Četiri terapije jedne vrste, i dvanaest terapija druge vrste – petnaest terapija sam morala sama osigurati. Novac mi je refundiran, ali je bilo vrlo stresno, svi mi koje smo imale obvezu primiti terapiju u točnim terminima, morale smo se snalaziti na razne načine da nabavljamo terapiju, neki su u Beogradu, neki su nabavljali iz Bosne, neki iz Bugarske. A kada se zahuktala korona, bio je veliki problem uopće naći terapiju. Taj Taxol koji sam primala nije se mogao kupiti u apoteci jer je on namijenjen samo institucijama i nabavlja se od strane države i meni su rekli da apoteke nemaju pravo po zakonu uopće nuditi tu terapiju", priča sugovornica DW i dodaje da je i kupovina bila ograničena na jednu do dvije doze zbog velike potražnje.
Marina je međutim, imala sreće pa je kemoterapiju mogla primati u svom gradu. To nije uvijek slučaj, pokazuje primjer nužne radioterapije za neke pacijentice koje zbog toga moraju putovati u preostala četiri zdravstvena centra – u Beograd, Sremsku Kamenicu, Kragujevac ili Kladovo.
Korona će ostaviti traga
Prema podacima Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, lista čekanja za operaciju karcinoma dojke nema, dok na magnetnu rezonancu dojke trenutno čeka 105 žena u Srbiji. Kirurg i onkolog Aleksandar Karanikolić napominje da će veći priljev pacijenata s poodmaklom fazom bolesti iz zaostatka od prije 16 mjeseci svakako dodatno „umoriti” liječnike koji su dosta snage izgubili u covid-bolnicama. Vjeruje da će trebati i nekoliko godina da se stvari vrate u "normalu”.
Prema dostupnim podacima, u Srbiji se godišnje rak dojke bolest otkrije kod 4.300 žena, dok 1.600 njih izgubi životnu bitku svake godine. Srbija se do sada nalazila u srednjem riziku od obolijevanja, slično kao i zemlje u okruženju - odnosno na 20. mjestu od 40 zemalja Europe.