Tetovaže JNA: grijeh iz pijanstva ili drage uspomene

Umijeće nije tetovirati se, nego i nakon deset godina biti u stanju identificirati se s tom tetovažom. Možda zvuči čudno, no ako dobro promislimo ipak je istinito. Danas su tetovaže posebno popularne među mladima. No, jedno treba imati na umu - tetovaže su za cijeli život. Naravno, danas postoji “čarobni štapić“ zvan laser, no ni njegova magija nije svemoćna. Ako izuzmemo cijenu laserskih tretmana koja je znatno veća od same tetovaže, onda nam i dalje ostaje nelagodna činjenica da postoji mogućnost da upravo moja koža na tretman ne reagira.

S godinama i listovi ruže “venu“

Modni trend koji je prije par godina “poplavio“ studije za tetoviranje bila je tetovaža, u Njemačkoj poznata kao “rogovi na stražnjici“. No, taj je trend odavno prošao, a rogovi su i dalje ostali na koži. Svima je poznata generacija muškaraca s “home made“ tetovažama JNA. Bili su to oni muškarci koji su si tijekom služenja vojske dali na ruku tetovirati velikim slovima 'JNA', mjesto u kojem su služili vojsku te godinu. Bila je to, skoro sigurno se može reći, najgora kvaliteta tetovaže. Plavozelene uspomene na JNA nemoguće je bilo i ostalo “izbrisati“ s ruke, tako da je jedini izlaz za one koji ju više nisu mogli gledati na vlastitom tijelo bila “kamuflaža“ drugom tetovažom. Odlično! Nekada je također najpopularnija tetovaža među muškarcima bilo srce s imenom drage. Danas se to jednostavno smatra asocijalnim. A osim toga, bez pesimističnih namjera, ali tko uopće sa sigurnošću može reći da će veza preživjeti sve životne probleme i “katastrofe“. I što onda? Ako se ipak ne želite odreći tetovaže, ali vam se ne sviđa postojeća, onda postoji samo jedno rješenje kaže suvlasnica studija za tetoviranje Traumata55 u Bonnu, Desiree Wickler: “Imamo mušterije koje dolaze kako bi prekrili stare tetovaže ili dodali nove, jer su nezadovoljni s onom koju imaju.“

Ako i izostavimo “nebitan“ detalj, da nam upravo voljena tetovaža može predstavljati prepreku u poslovnom životu, i dalje ostaje ono nama mrsko - godine. Naime, crvena ruža na koži 20-godinjakinje “nešto“ će drugačije izgledati kada ta ista osoba uđe u 50, 60 godine. No, čini se kako prave obožavatelje ove umjetnosti ništa ne može zastrašiti. Mladi ne razmišljaju previše o tome što će biti kada jednom ostare i leptir na koži svoja krila “umorno“ slegne. Jedna od njih je i medicinska tehničarka Maria, koja je svoju ljubav prema tetovažama “oslikala“ preko cijelih leđa. “Tko se odluči za ovaku tetovažu, a ja sam pet godina o tome razmišljala, mora uistinu biti siguran. Odlučila sam se za leđa, jer smatram kada jednom ostarim neću hodati u bikiniju ili golih leđa.“ Studiji za tetoviranje nude raznorazne motive i znakove, od kineskih znakova pa sve do slika voljenih osoba. Isto tako postoji i niz razloga zbog kojih se neka osoba odluči na taj korak.

Prirodni krajolik na desnoj nozi motiv je za koji se odlučila mlada žena koja već po šesti put leži na stolu u studiju Traumata55: “Tetovaže za mene predstavljaju nakit, slično kao lijepe naušnice ili majica koju kupim i rado nosim. Poput omiljenih traperica ili majice koju bi najradije stalno nosila. Upravo je tako i s tetovažama na mom tijelu.“

No, čemu sve to?

Razlozi iz kojih su se ljudi nekada, ali i danas, tetovirali individualni su kao i sam čovjek. Prije su to često bili inicijacijski ili vjerski rituali, zatim praznovjerje ili vjera u izlječenje od raznih bolesti. U Egiptu su vjerovali kako tetovaže preminulome daju snagu i sposobnost da se u posmrtnom životu rasplođava. Narod Ainu tetovirao je žene oko usta kako bi se istaknulo da su spremne za bračni život. Afrička plemena s tetovažama su povezivala začeće, rođenje, smrt, snagu i hrabrost. Prije su i kršćani na čelo ili zglob ruke tetovirali početna slova Isusa, CX ili I.N., ili simbole kršćanstva poput janjeta, križa ili ribe. Jedan od “novijih“ i nadasve užasnih primjera tetoviranja može se naći u nacionalsocijalizmu. Židovima, homoseksualcima i drugim zarobljenicima u koncentracijskim logorima na ruke su se tetovirali brojevi koji su se odnosili na svakog zatvorenika. Europu su tetovaže “poplavile“ zahvaljujući pomorcima. Oni su se diljem svijeta tetovirali i tu “umjetnost“ donosili na europsko tlo.

No, ono s čime su se prije identificirali isključivo samo pomorci i zatvorenici, najkasnije je 90-tih godina u Europi doživjelo modni boom. Danas se tetovaže mogu naći u svim društvenim slojevima. Vrijeme kada su samo prostitutke, vojnici ili zatvorenici imali tetovaže odavno je prošlo. Samo u Njemačkoj preko četiri milijuna osoba ima bar jednu tetovažu na tijelu. A razlozi? Znak pripadnosti određenoj skupini, izražavanje erotičnosti ili vlastitog stava, ali i iz modnog trenda...

“Riječ je o veoma starom trendu“

Koji je narod i gdje prvi počeo prakticirati tetovaže na tijelu? Pitanje je s kojim se već dugo bave povijesničari i znanstvenici. No, nitko od njih dosad nije uspio u potpunosti odgovoriti na ovo pitanje. Zapravo nije ni čudo, jer ako izuzmemo mnoge stare narode koji su iz tradicije ili običaja primjenjivali tehniku tetoviranja i gdje se ne može sa sigurnošću reći tko je on njih prvi s time počeo, arheolozi isto tako na svakoj novoj mumiji koju pronađu otkriju i raznorazne tetovaže koje ukazuju na to da je primjena tetovaža znatno starija nego što se i mislilo. Pitanje na koje je nešto lakše odgovoriti je pitanje zašto se ljudi od davnina, ali i dan danas, tetoviraju.

Da su tetovaže uistinu stara “tradicija“, ukazuju i sljedeći primjeri. Naime, kada je 1991. godine u Alpama pronađena mumija Ötzija, ledenog čovjeka koji je živio 3.300 godina prije Krista, znanstvenici su na njemu pronašli preko 50 tzv. medicinskih tetovaža. Riječ je o tetovažama, kako navode stručnjaci, koje se nalaze točno na onim dijelovima tijela na kojima se danas primjenjuje i akupunktura. One su mu, naime, pomagale pri ublažavanju mnogih bolova. Tetovaže su pronađene i na jednoj 4.000 godina staroj egipatskoj mumiji. Najstariju tradiciju tetoviranja ima narod Ainu, na sjeveru Japana. Povijest tetoviranja u Japanu seže se sve do Takugawe, jedne od japanskih dinastija šoguna koja je trajala od 1603. do 1867. godine.

Ovo je samo mali dio primjera koji dokazuju da su tetovaže, može se reći, oduvijek bile sastavni dio svih naroda. Tog je mišljenja i vlasnik studija Traumata55 Pasquale Demeco: “U našoj kulturi, ali i u drugima, tetovaže su oduvijek bile ukorijenjene. Ako se nije radilo o tetovažama onda su se površinski urezivali znakovi u kožu. Riječ je o veoma starom trendu.“ Tehnika tetoviranja u to je vrijeme bila “sirova“ i brutalna. Koža se “reckala“ pomoću kamena ili kostiju te se u ranu utrljavao pepeo ili biljna boja. Svaki je narod imao svoje vlastite metoda kako boju unijeti ispod kože. Eskimi su pod kožu unosili obojeni konac kojeg su zatim “uvezivali“. Maori, narod s Novog Zelanda urezivao je pomoću drvenog pribora znakove na lice.

Narod Samoe (država u Tihom oceanu) upotrebljavao je kuku koja je, među ostalome, bila izrađena i od ljudskih kostiju. Na Tahitiju koristile su se kosti ili zubi morskog psa. Indijski narod Maya i Asteci tetovirali su pomoću trna ili bodljike kaktusa. Naravno, današnja tehnika tetoviranja isto tako nije bezbolna, no usporedno sa starim tehnikama ipak se može reći kako je to danas “mačji kašalj“.

Autor: Marijana Ljubičić

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm