Težak odabir kandidata za pilota

Deutsche Welle: Postoje li međunarodni standardi, kojih se Njemačka mora pridržavati kada su u pitanju psihološki testovi za pilote?

Michael Müller: Ne postoje obvezujući međunarodni standardi, zato što svaka zrakoplovna tvrtka po svojim pravilima određuje proceduru zapošljavanja osoblja.

To znači da Lufthansa i recimo Air Berlin na različite načine testiraju pilote?

Točno. Postoje različite procedure i odobreni testovi. Stručnjaci su ih ocijenili dobrim. Na primjer DLR-test (DLR je kratica za Deutsches Zentrum für Luft- und Raumfahrt - Njemački centar za zračne i svemirske letove) - koji moraju apsolvirati piloti Lufthanse. To je jedan od najpoznatijih i vjerojatno najboljih testova koji postoje na svijetu. Njega koriste različite tvrtke, pa i Lufthansa. Ali postoje i druge varijante. Avio-kompanije odlučuju se za testove, za koje smatraju da odgovaraju njihovim potrebama.

Kakav je sadržaj tih testova?

Njima se ispituju kognitivne sposobnosti pilota, dakle ono što je čovjek - ako ga usporedimo s kompjutorom - u stanju pružiti kada su u pitanju računarske sposobnosti. Dakle pilotova sposobnost poimanja, shvaćanja i razumijevanja, ali ispituje se i psihološki profil. Gleda se kakvu empatiju ima, kakva mu je sposobnost da se izbori za ono što smatra ispravnim, kakvo mu je samopouzdanje i drugi parametri. Ulogu igra i njegov odnos prema stresu i svladavanju stresa ali gleda se i na to je li timski igrač, odnosno je li timski orijentiran. Gleda se je li pilot sposoban dobro obavljati dužnost u timu sastavljenom od dvije osobe, tako da učinak dvije osobe bude veći od jedne, posebno u kritičnoj situaciji? No, prilikom odabira pilota veliku ulogu igra i njegovo poznavanje matematike, fizike i engleskog jezika.

Gleda li se i na psihološku pozadinu kandidata, dakle ima li psihičkih problema i je li bio na tretmanu kod psihologa ili psihijatra?

Naravno, za to se traži detaljan liječnički pregled. Ide se u prošlost, ali psihološki profil se ispituje i prilikom uobičajene procedure testiranja, posebno u tzv. intervjuima, gdje se gleda na događaje iz prošlosti. Cijela obiteljska povijest igra veliku ulogu. Odakle kandidat dolazi, što je sve radio, što rade njegovi roditelji, kakva je obiteljska prošlost, kako je odrastao, je li imao normalan razvojni put itd. Sve se brižljivo ispituje i ide do praktičnih detalja - recimo koliko prekršajnih bodova ima u prometu i je li u prošlosti na bilo koji način upadao u oči? To su standardi, koji se primjenjuju širom svijeta.

Jesu li ti testovi takvi da mogu ukazati na ljude sa psihičkim problemima?

Testovi su jako dobri, posebno DLR-test. To je širom svijeta vodeći test, jer skoro da ne dopušta greške. Kandidat, za kojeg DRL-test pokaže da je prikladan, zaista je prikladan. Pokazalo se da ovaj test od realne procjene kandidata samo minimalno odstupa i da se rijetko događalo da se za kandidata, koji položi ovaj test, tijekom obuke ispostavi da ipak ne odgovara zacrtanim normama. Tu se postupa jako restriktivno i nema nikakvog prostora za odstupanje. Stoga, ovo što se sada dogodilo, (da kopilot usmjeri zrakoplov u planine i odvede putnike u smrt), je apsolutni izuzetak.

Kako biste vi definirali psihički profil idealnog pilota?

To je teško pitanje. Psihološki profili su načelno različiti, ovisno o profesiji - jedna tvrtka ima ove, druga one. Ali ono što je važno je stabilan karakter, koji je zasnovan na stabilnoj obiteljskoj i socijalnoj bazi i načinu na koji je jedno dijete odraslo. Razvoj osobe - u ovom slučaju kopilota - je važan čimbenik. To mora biti stabilna i jaka osobnost, mora imati osjećaj za druge ljude, mora biti u stanju uživjeti se u druge ljude i znati kako razmišlja recimo njegov kolega. Istovremeno on mora znati kako da se nametne, jer njegova zadaća nije samo opsluživati kompjutorske sustave i nadgledati instrumente već i promatrati svoga kapetana.

Kopilot je po hijerarhiji doduše nešto niži od pilota, jer nema toliko iskustva kao pilot. Pa ipak, on mora biti u stanju korigirati kapetana zrakoplova, ukoliko ovaj radi nešto pogrešno. To je zadaća kopilota. Zvuči jednostavnije nego što zapravo jest u stvarnosti. Stoga se na testovima prikladnosti jako pazi da je kandidat osjećajan, empatičan i s dobrim psihološkim karakteristikama. S druge strane on mora biti dovoljno sposoban da se, ako je nužno, izbori kod pilota, ispravi njegovu grešku. Piloti i kopiloti moraju ispuniti niz važnih kriterija i avio-kompanije dobro paze na to. Upravo izborom testova i raznim provjerama se želi osigurati da kandidat zaista posjeduje karakteristike, koje se traže.

Michael Müller je direktor tvrtke ATTC koja kandidate priprema za test prikladnosti za pilota.