Tamo gdje su se nekada rušile sinagoge, danas se otvaraju nove
9. studenoga 2011Dan svečanog otvaranja nove sinagoge u Speyeru, gradiću u njemačkom Rheinpfalzu, sigurno nije izabran slučajno. 9. studenog prije točno 73 godine su se nacionalsocijalisti u Njemačkoj obrušili na sinagoge - spaljivali ih, opljačkali, uništavali. Tog dana je uništena i sinagoga u Speyeru. Ove srijede otvara se tamo nova sinagoga. "Ponovno smo tu i ne želimo se skrivati ni od koga", kaže Daniel Nemirovski, predsjednik židovske zajednice u Rheinpfalzu koja se brine za 650 židova u Speyeru i okolici. Ta mala židovska zajednica s novom sinagogom će postati "vidljivija". Na Weidenbergu, nedaleko od glavnog kolodvora, do 1991. godine bilo je sjedište katoličke Zaklade svetog Guida. Nakon što je ona zatvorena, susjedna crkva je 1996. godine doživjela istu sudbinu. Iste godine novodoseljeni židovi su u Speyeru osnovali svoje kulturno društvo. Sada je frankfurtski arhitekt Alfred Jacoby za njih napuštenu crkvu obnovio i od nje napravio sinagogu. On smatra da je bilo posebno fascinantno udahnuti joj židovski život. "Moj nacrt korespondira s kršćanskom poviješću Speyera", kaže on.
Je li mjesto nove sinagoge košer?
No, ova povijest židovsku kulturnu zajednicu stavila je pred jedan teološki problem. "Mi smo pretpostavljali da su se ovdje prije vršili ukopi", objašnjava Nemirovski. Prije je kod kršćana bilo uobičajeno, ukazuje i speyerski rabin Zeev-Wolf Rubins, pokapati mrtve odmah pokraj crkve, pa se brinuo za Kohanim, potomke hebrejskih svećenika iz jeruzalemskog Hrama. Oni, naime, moraju ostati "čisti" i držati se dalje od mrtvih, stoga ne smiju kročiti na groblja, čak ni na židovska. Njih same se sahranjuje na posebnim, odvojenim poljima. Nakon detaljnog i pažljivog ispitivanja, proglašeno je da je put koji vodi u sinagogu ipak košer, jer se moglo dokazati da su grobovi "iseljeni". "Jedna velika stijena dijeli jedan drugi put od bilo kakvih posmrtnih ostataka ljudi", dodaje rabin Rubins.
Do sada su malobrojni speyerski židovi, članovi tamošnje kulturne zajednice, molili u jednoj zgradi gradske uprave. "Sretali smo se tamo dva puta mjesečno, petkom navečer i subotom ujutro. Dvije subote u mjesecu se molitva održavala u Ludwigshafenu. "Samo mali broj dolazi na zajedničku molitvenu službu", priča zamjenik uprave kulturne zajednice Georgij Aschkenazi, "jer su mnogi naši muškarci već stari i bolesni". Problem je, naime, što većina članova zajednice Rheinpfalza živi izvan Speyera.
Interne razmirice
I društvo Židovska zajednica Speyer rado bi održavalo svoje zajedičke obredne molitve u novoj sinagogi. Njegova predsjednica Juliana Korovai podsjeća da je njezino društvo još 1998. godine pokušalo pokrenuti slični projekt. "Nadamo se da će ova sinagoga biti otvorena i za nas", kaže ona. Iza te izjave kriju se razmirice među židovskim zajednicama i institucijama u regiji. Židovskoj zajednici Speyer ona iz Rheinpfalza nije, naime, dovoljno religiozna. Predsjednik Židovske zajednice Rheinpfalz naglašava, međutim, da je sinagoga otvorena za sve židove koji dođu moliti i žele sudjelovati u aktivnostima zajednice - i za one koji nisu židovi. U znak pomirenja nova židovska sinagoga zove se "Beith Shalom", što na židovskom znači "Kuća mira".
Svijetla budućnost
Grad Speyer već se godinama zalaže za održavanje izvanrednih tragova židovske povijesti. Židovski muzej otvoren 2010. godine pored restauriranog srednjovjekovnog "Židovskog dvora" već je turistička atrakcija. Grad snosi i trećinu troškova gradnje nove sinagoge koji iznose oko tri i pol milijuna eura. Židovsko kulturno društvo i pokrajinska vlada Rheinland-Pfalza preuzimaju ostale dvije trećine.
No nije samo nova židovska sinagoga ta koja obećaje židovskoj zajednici u Speyeru svjetliju budućnost - tu je i potpuno očuvana židovska ritualna kupelj, mikve, iz stare, uništene sinagoge, koja bi uskoro trebala početi biti korištena za svoju prvotnu namjenu. Ona potječe iz 12. stoljeća. U jesen 2012. godine bi se Speyer, Mainz i Worms, najvažniji srednjovjekovni centri židovskog života u Njemačkoj, sa svojom židovskom baštinom trebali natjecati za status UNESCO-ove zaštićene kulturne baštine. To su obećavajuće perspektive za ponovno oživljavanje židovske kulture na mjestu na kojem je nekada ona bila izbrisana...
Autor: Igal Avidan/ Dunja Dragojević
Odg. ur.: S. Matić