„Svinjarije“ s mesom i kako im stati na kraj

Samo su ove godine zabilježena najmanje tri slična slučaja, a koliko ih je ostalo neotkrivenima ili su zataškani nitko pouzdano ne može reći. Snažna konkurencija među mesoprerađivačima neke je očigledno potakla i na kriminal, a već se govori i o „mafijaškim strukturama“ u toj gospodarskoj grani. Najnovije događaje premijer Sjevernog Porajnja i Vestfalije Jürgen Rüttgers nazvao je „svinjarijom“. O čemu se zapravo radi?

Sustavna prevara potrošača

Popis je dugačak i seže od zabranjenih hormona u teletini 80-ih godina do manipulacija rokom valjanosti mljevenog mesa iz ponude lanaca samoposluga u proljeće ove godine. Ne događa se uvijek, kao što je to ovih dana slučaj, da inspektorima takoreći za nos zapne ustajalo, pokvareno i smrdljivo meso koje se, unatoč isteku roka valjanosti, i dalje prerađuje – na primjer u kobasice. „Zna li se odakle dolazi meso u kobasici? Znaju li mesoprerađivači odakle dolaze goveda ili svinje i tko ih je uzgojio? Kod jaja se to zna“, kaže Johannes Remmel. Stručnjak za zaštitu potrošača iz stranke Zelenih u Düsseldorfu i dobar poznavatelj prilika u mesnoj industriji dodaje kako većina neprijatnih trikova i nedozvoljenih radnji u utrci s niskim cijenama proizvoda nikada ne izađe na vidjelo.

Svjesno kršenje zakona

Na primjer dodatak umjetnih bjelančevina koje povećavaju udio dušika u mesu. Ono tada može upiti više vode, što je omiljena metoda za podizanje težine. Ili primjesa mesne kaše od mekih ostataka zaklanih životinja gotovim proizvodima, ukoliko – zbog opasnosti od BSE-a – ne potječu baš od goveda. Metoda je legalna, ali prerađivače obvezuje na preciznu deklaraciju svih sastojaka. No, toga se malo tko pridržava zbog bojazni da bi informacije s etikete mogle odvratiti kupce, a ako su i objavljene, nitko ih ne razumije: „Pokušajte kao potrošač doznati s etikete odakle potječu sastojci mesa prerađeni u dotičnom proizvodu. Nećete naći baš ništa. Pokušajte upitati trgovce. Nećete dobiti nikakvu informaciju“, ljuti se Matthias Wolfschmidt iz privatne berlinske organizacije za kontrolu živežnih namirnica „Food Watch“.

Dokle god je meso jeftinije od hrane za pse...

On se – kao i brojni drugi stručnjaci za to područje – slaže u ocjeni da je razlog za takvo ponašanje ogromna ponuda mesa u Europi, puno veća od potražnje, a situaciju u Njemačkoj još i više pogoršava stalni pad cijena mesa u maloprodaji uslijed tržišne utakmice. Što su marže manje, više je pokušaja nabave, prerade i prodaje mesa koje zapravo više nije za uporabu, ali je zato jeftino. Beskrupuloznim trgovcima na ruku ide i mentalitet kupaca za koje je škrtost postala vrlina, a cijena jedini kriterij odabira.

„Pa ipak, svaki potrošač mora biti siguran da je kupljeni proizvod doista i jestiv – ma koliko koštao“, ističe voditelj organizacije „Food Watch“ Thilo Bode: „Mi zapravo zahtijevamo tri stvari. Prvo je pravo potrošača na informaciju. Drugo je pravo na sudsku tužbu radi obeštećenja zbog podvale pokvarenih namirnica, a treće je prenošenje sankcija s osoba na poduzeća, koja bi plaćala globe sukladno utršku i čija bi se imena objavljivala. Tada bi i ovakvim prilikama brzo došao kraj.“

Bez milosti za počinitelje

No, najvažnija mjera bila bi pooštrenje kontrola na kojima je država zbog manjka proračunskog novca do sada štedjela. Tako je i najnoviji slučaj ustajalog mesa proteklih dana otkriven tek slučajno, o čemu je javnost bila obaviještena sa zakašnjenjem od preko tri tjedna, nakon što su tone pokvarenih prerađevina već bile završile u trgovinama i želucima potrošača. Zbog toga je novi njemački ministar za zaštitu potrošača Horst Seehofer, najavljujući bolji državni nadzor, rekao kako prema počiniteljima neće biti nikakve tolerancije, a strožije mjere podržao je i njegov bavarski kolega Werner Schappauf: „Mislim da je to ispravan put. Bolja koordinacija nadzora u Njemačkoj, pooštrenje obveze prijavljivanja mesa, veće novčane kazne. Globe moraju iznositi najmanje 20.000 eura kako bi imale učinka. A nužna je i bolja deklaracija.“

Unatoč svemu potrošnja mesa raste

Donošenje zakona o informiranju potrošača sada je i sastavni dio koalicijskog ugovora između stranaka Unije i SPD-a, a njegovo konačno izglasavanje bila bi jedna od pozitivnih posljedica najnovijeg skandala. Čini se, međutim, da cijeli slučaj nije ostavio veliki dojam na kupce. Nakon BSE krize 2000. potrošnja mesa u Njemačkoj opet se ustalila na 90 kilograma godišnje po glavi stanovnika. Prerađivači se raduju: samo je između srpnja i rujna ove godine proizvodnja mesa porasla za pet posto – bilo ono pokvareno ili ne.