"Poskupljenje" Crkve u Hrvatskoj

Netom po verifikaciji u Hrvatskom saboru, državni proračun za 2012. godinu nametnuo se kao tema ovog tjedna, a jedna od njegovih najintrigantnijih stavki definitivno je ona koja se tiče Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Ne stoga što je netko očekivao smanjenje tih izdataka – znalo se da neće biti rezani – već zbog njihova povećanja. Ono jest više simboličkog karaktera; radi se o dodatnih četiri i pol milijuna kuna, povrh 245 milijuna kuna, koliko je Crkva dobila lani.

Dodatak je formalno odvojen za novonastajuće Katoličko sveučilište u Zagrebu, ali već i to relativno malo "poskupljenje" Crkve izazvalo je burne reakcije u javnosti, s obzirom na rezove budžetske potrošnje u većini ostalih segmenata javnog života i poslovanja. Primjerice, zdravstvu je u odnosu na prošlu godinu oduzeto 700 milijuna, dok je agrar ostao bez 300 milijuna, a jednaku sumu izgubili su znanost i obrazovanje. Katoličko sveučilište financira se pritom odvojeno od potonjeg resora, pa je njegov tretman još uočljiviji.

Ugovori koji nisu nedodirljivi

Financiranje sveukupnih materijalnih potreba i projekata Crkve u Hrvatskoj – za koje ona potom nikome ne polaže račune - može se nazvati permanentnom, dugogodišnjom temom od najviše javne pozornosti. Poseban interes ono privlači zbog utemeljenja na četiri međudržavna ugovora između Hrvatske i Vatikana, sklopljena potkraj devedesetih godina 20. stoljeća i neko vrijeme zadržana u tajnosti.

Riječ je o modelu odnosa nadomak konkordatu, a u međuvremenu se – bez obzira na mnogobrojne javne sugestije – nitko nije odvažio taj aranžman revidirati. Potreba za tim i konkretna mogućnost postale su nanovo aktualne s okolnostima prouzročenima recentnom ekonomskom krizom u zemlji i svijetu.

Pojedini pravnici i druge javne ličnosti ukazali su, naime, na određeno mjesto u tim ugovorima koje navodi kako se oni referiraju na konkretne društvene te ekonomske prilike i nisu nedodirljivi. Budući da se posljednje godine svakako mogu nazvati drukčijima po tome kriteriju, nerijetko se od država potpisnica zahtijeva da nanovo razmotre situaciju i prilagode se važećem kontekstu. Nijedna strana, međutim, ne pokazuje namjeru da inicira pregovore.

Vjernicima ne treba "autistično egoistična" crkva

Primjedbe zbog toga sve više dolaze iz redova samih deklariranih, praktičnih vjernika-rimokatolika u Hrvatskoj. Sudeći prema nekim iskazima, dio njih čak žali za bitno manje materijalističkim ozračjem unutar Crkve koje je vladalo do prije dva desetljeća kad je ona bila u razmjernoj nemilosti tadašnje državne vlasti SFR Jugoslavije.

Jedna od takvih kritičarki je i Mirjana Nazor, ugledna psihologinja sa Sveučilišta u Splitu, koja postavlja pitanje: zašto Crkva sama ne pokaže razumijevanje za ostatak društva u nevolji, nego zida "kule u zraku" i još ih oblaže poludragim kamenjem? Figura se odnosi na prošlogodišnju građevinsku aferu, kad je otkriveno kako je Hrvatska biskupska konferencija izuzetno skupim oniksom prekrila fasadu svog novog sjedišta na zagrebačkom Ksaveru.

Prozivka "komunjara" s oltara

Od same Crkve ona očekuje i zahtijeva da bude naprednija, a ne "autistično egoistična". Ako ne znaju kako bi to najjednostavnije učinili, kaže ona, neka izdvoje jedan poveći dio sredstava koja dobivaju iz proračuna za nešto vitalno po javni interes.

"Situacija u zemlji je grozna i ne trebaju nužno čekati političku vlast da se ona prva pomakne u tom pogledu. Tim više što se čini da se ova vladajuća garnitura pribojava i načelno spomenuti potrebu za novim pristupom problemu. Izbjegava se i sam razgovor o tome, a to bi bio minimum stvari, čak neminovnost. Ali, ispada da je to pravi tabu, i da će tako ostati još neko vrijeme", rekla je Mirjana Nazor za Deutsche Welle.

Novinar i publicist Drago Pilsel, jedan od najrevnijih komentatora Crkve u Hrvatskoj, mišljenja je da sadašnja vlast lijevog centra i apriorno trpi veoma težak pritisak od strane klera. U prošlom, nedjeljnom broju crkvenog lista Glas koncila, napomenuo nam je Pilsel, tiskana je formulacija koja se u javnosti ponovila više puta od posljednjih parlamentarnih izbora, da "Hrvatskom sve vrijeme vladaju ljudi iz komunističkog miljea". Tako nešto, svjedoči on, dogodilo se i za vrijeme Trodnevnice 9. veljače u zagrebačkoj katedrali: pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić nazvao je ministra zdravstva, SDP-ovca Rajka Ostojića – komunjarom.

Čega se boji Milanović?

"Zbog svih tih okolnosti, vlada Zorana Milanovića ne želi konfrontaciju s vodstvom Crkve, pa premijer čak odbija raspravu o itekako potrebnoj reviziji ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice", zaključuje Drago Pilsel.

Konkretno, dakle, radi se o Milanovićevu prošlotjednom odgovoru na novinarsko pitanje o reviziji ugovora, kada je premijer jednostavno ustvrdio da nema više što za reći, jer to – nije tema. Pa, većini medija ipak jest, s druge strane, pa je izgledno kako premijer ocjenjuje da mu je – barem zasad - lakše pretrpjeti određenu javnu kritiku, negoli se zamjerati vodstvu Crkve. A ograničenje "barem zasad" odnosi se na procjene naših sugovornika da vlast možda i hoće u nekom trenutku primjereno reagirati prema Crkvi, ali baš i ne tako skoro.

Autor: Igor Lasić

Odg. ur.: Dunja Dragojević