Svim kandidatima poticaji seljacima – svetinja

Samo u jednome postoji suglasje između kozervativnog Nicolasa Sarkozyja, socijalistkinje Segolene Royal i kandidata stranke centra Franciosa Bayroua, a to su velikodušne subvencije što ih Europska unija svake godine plaća francuskim poljoprivrednicima u okviru zajedničke agrarne politike (CAP).

Francuska ima najveću korist od novca iz europskog proračuna za poticanje poljoprivrede, koji čini gotovo polovinu ukupnog proračuna Europske unije. Gotovo četvrtina svih subvencija za poljoprivredu – oko devet i pol milijardi eura – svake godine otpada na poljoprivrednike u Francuskoj.

Seljaci već sada žale za Chiracom

No, ovakva velikodušnost ima i svoju priču. Jedan od glavnih razloga za francuski interes za europski savez država je taj da je Pariz htio stvoriti tržišta za agrarne proizvode i pobrati subvencije za svoje poljoprivrednike. To su načelo u Francuskoj svim snagama čuvali i štitili ne samo brojni i nabrusiti seljaci na barikadama i u prosvjedima, već se tu u proteklih 12 godina najviše isticao sâm francuski predsjednik Jacques Chirac, kojeg je podržavala upravo ruralna Francuska.

Moćna udruga francuskih poljoprivrednika FNSEA već sada žali za Chiracom. Zbog toga se i vodi velika borba između Chiracovih nasljedika Sarkozyja, Royal i Bayroua – tko će pridobiti podršku poljoprivrednika te kako zadržati i obraniti daljnje pobiranje velikih subvencija iz Bruxellesa za francusku poljoprivredu, pogotovo što su unutar Europske unije sve glasnije kritike zbog visokih agrarnih subvencija koje dobiva Pariz.

Ratarima obećaju brda i doline

Sarkozy je obećao da će se 2008. godine, kada je predviđena reforma i preispitivanje europske zajedničke agrarne politike, boriti za interese francuskih proljoprivrednika. U više navrata je izjavio kako je CAP vrlo dobar instrument za modernizaciju francuskog agrara te da visoki financijski iznos nije «ni nepravedan ni pretjeran». Sarkozy je poljoprivrednicima dao do znanja da će, ako bude izabran, «francuski poljoprivrednici moći živjeti od postignutih korektnih cijena i subvencija».

I socijalistička kandidatkinja Segolene Royal je izjavila kako ima srca i za seljake: «Ima budućnosti za ruralnu Francusku, ako se određena pravila promijene i ako javna podrška i subvencije odlaze onim poduzećima koja proizvode kvalitetne proizvode i otvaraju radna mjesta.» Posebne subvencije Royal želi za biološku poljoprivredu i proizvodnju biološkog goriva. Royal želi zajedno s udrugama poljprivrednika pripremiti reformu CAP-a.

Kandidat centra Francios Bayrou također brani subvencije i smatra da one predstavljaju «kompenzaciju za umjetno niske cijene proizvoda». Budućnost poljoprivrede ovisi o stvaranju «velikog tržišta sa zajamčenim cijenama» za proizvođače, smatra Bayrou.

Francuzi najbolje znaju o čemu se radi

Zanimljivo je, kada govorimo o zajedničkoj europskog agrarnoj politici, da samo devet posto građana Europske unije točno zna o čemu se radi, dok ih više od polovine za takvo što nikada nije čulo. Najbolje su s tom politikom upoznati Francuzi (64 posto), što i nije čudo, jer imaju najveću korist. Na drugom su mjestu Irci (61 posto), a na trećem Poljaci (60 posto).

Sarkozy, Royal i Bayrou se slažu i kada je u pitanju najveća opasnost koja prijeti novčanoj pomoći francuskoj proljoprivredi. Sva tri kandidata se zalažu za očuvanje izvoznih subvencija Europske unije i odbacuju daljnje ustupke EU-a u pregovorima oko novog sustava svjetske trgovine. Prije svega Brazil optužuje Europu da državnim subvencijama intervenira u međunarodnoj konkurenciji. Francuska pozicija je odlučujuća, a poljoprivreda je najveći problem pregovora unutar WTO-a.