Svi bi htjeli na Mars

Kada bi na Marsu živjela inteligentna bića, tog ponedjeljka, 6. kolovoza 2012, u nebo iznad svog planeta vjerojatno bi gledala zabezeknuto kao nikada do tada: na njemu se pojavio divovski padobran s diskom promjera 4,5 metara koji je na visini od 1,5 kilometara iznad tla otpustio lebdjelicu s osam raketnih nosača. Ona je zatim na površinu Crvenog planeta nježno spustila robotsko vozilo Curiosity, najskuplji (2,5 milijarde američkih dolara) i najsofisticiraniji robot koji je ikada načinjen za istraživanje drugih planeta. Taj složeni manevar prizemljivanja trajao je sedam minuta, a nakon što je Curiosity dotakao tlo, u NASA-inom centru u Pasadeni nastalo je opće veselje. Neki su od sreće čak pustili suzu. Zadaća rovera Curiosity, koji je zapravo putujući laboratorij i čija će misija trajati dvije godine, jest ispitati da li na Marsu postoje, ili su možda postojali, voda i ugljik, a time i uvjeti za život.

Novi planovi, stari problemi

Nakon završetka izrazito ideološki i politički obojene ere svemirskih letova u prošlom stoljeću te rezanja proračunskih sredstava, uspjeh poput ovog je upravo ono što je NASA-i trebalo: "Mnogi su govorili da NASA više ne zna kamo ide, da više ne znamo istraživati i da više nemamo hrabrosti. Sada možemo reći da znamo kako se to radi, da istražujemo i da smo na Marsu", rekao je NASA-in menadžer John Grunsfeld. Nakon uspješnog slijetanja rovera oglasio se i predsjednik SAD-a Barack Obama čijoj je kampanji, smatraju neki, Curiosity neočekivano donio vjetar u leđa: "Sjedinjene Države danas su na Marsu ušle u povijest." Obama je nedavno i najavio da će SAD do 2030. godine na Crveni planet poslati i prvu ljudsku posadu. Ne uspije li Curiosity, taj će se pothvat vjerojatno otkazati. Obamin savjetnik za znanost John Holdren pripremio je i jedan argument za one koji će kukati zbog astronomske cijene slanja rovera na susjedni planet: "Misija je, statistički gledano, svakog građanina SAD-a stajala samo sedam dolara. To je kao cijena kino ulaznice. A riječ je o filmu koji morate vidjeti". No, velik broj građana SAD-a ne dijeli Holdrenov entuzijazam i teško je povjerovati da će Obamini ambiciozni planovi naići na odobravanje naroda kao što je to bio slučaj s Kennedyjevim projektom leta na Mjesec 60-ih godina prošlog stoljeća. Sjedinjene Države trenutno imaju većih briga: još uvijek su u ratu, debelo su u dugovima, a rastu i izgledi da će titulu vodeće svjetske sile morati predati Kini. Upiranje prstom prema zvijezdama to neće promijeniti.

Nova svemirska utrka?

Međutim, pozadina takvih namjera je jasna: "osvajanje svemira" oduvijek je bilo usko povezano s raznoraznim političko-ideološkim ciljevima, demonstracijom vojne, tehnološke i ekonomske moći, ali i nacionalnim ponosom te prestižem. Nove osvajačke planove nemaju samo Sjedinjene Države i čini se kako je na pomolu nova svemirska utrka. Tako francuske novine Ouest-France pišu o Rusiji koja je zbog nedostatka sredstava proširila suradnju s Europskom svemirskom agencijom (ESA) i Indijom, Japanu koji ima svoje programe, ali prije svega novom akteru u svemirskoj trci: Kini. Kinezi su, naime, višestruko povećali broj svemirskih misija, do 2020. godine namjeravaju u Zemljinoj orbiti sastaviti svemirsku postaju, a žele i postati prva azijska zemlja koja će poslati ljude na Mjesec. "Promatranja, vojne informacije, komunikacije, kontrola napadačkih i obrambenih sustava – svemir je za ovo postao ključno mjesto", piše Ouest-France. Uz već svima poznate Amerikance i Ruse, u borbi za dominaciju svemirskim prostranstvima nazire se i novo rivalstvo: ono između Indije i Kine. Pritom valja napomenuti da su Kinezi u debelom vodstvu.

Novci lete u svemir dok djeca na Zemlji gladuju

Indijci također planiraju misiju na Mars, i to krajem 2013. godine. Na susjedni planet namjeravaju poslati sondu, a prema riječima glasnogovornika indijskog Društva za istraživanje svemira (ISRO), jedino potrebno im je samo odobrenje vlade. Sonda bi nakon leta od oko 300 dana u Marsovu putanju trebala ući u rujnu 2014. godine. Misija bi prema procjenama trebala stajati između 66 i 80 milijuna eura. Zadaća sonde bila bi istraživanje atmosfere i tla Crvenog planeta. Indija je 2008. na Mjesec poslala sondu Chandrayaan-1 koja je tamo, između ostalog, pronašla molekule vode. Misija je prijevremeno obustavljena 2009. godine zbog prekida veze sa sondom. Slanjem sonde na Mars indijska vlada želi demonstrirati tehnološki potencijal zemlje, no mnogi Indijci nemaju razumijevanja za njezine svemirske ambicije. Smatraju da bi se taj novac mogao potrošiti na nešto pametnije, budući da Indija zemaljskih problema ima i više nego dovoljno. Milijuni djece pothranjeni su, a zemlji kronično nedostaju sanitarni čvorovi i kanalizacijske mreže. Krajem srpnja je gotovo polovica Indije ostala paralizirana zbog nestanka struje pa je oko 600 milijuna ljudi sjedilo u mrklom mraku. Bijes građana potencira i podatak da je od 1960. godine gotovo polovica svih misija na Mars završila neuspjehom i takav ishod bi za Indiju značio bacanje u vjetar dragocjenih resursa koji bi mnogima mogli spasiti život.