Sve samo ne laka pobjeda Macrona

On je oduvijek bio najbolji učenik u razredu i jedna vrsta čuda od djeteta. Mladom Emmanuelu Macronu je uspijevalo sve čega bi se prihvatio: bio je pijanist, bankar, ministar gospodarstva, a sada je postao predsjednik. To je na francuskoj političkoj sceni najbrži uspon svih vremena. Uspjelo mu je, pod najgorim mogućim okolnostima, deklasirati Marine Le Pen, politički borbeni stroj Nacionalne fronte. Usprkos činjenici da su se mnogi glasači suzdržali dati svoj glas i usprkos nevažećim glasovima iz prosvjeda, Macron je dobio istinski mandat za upravljanje Francuskom, iako se nije radilo o pobjedi koja nosi sve pred sobom.

Europa se uspjela izvući

Jedan od prvih telefonskih razgovora koje je svježe izabrani francuski predsjednik vodio, bio je razgovor s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Njegova pobjeda kako za nju, tako i za šefove država i vlada drugih zemalja Europske unije, po svemu sudeći predstavlja ogromno olakšanje. Vladao je veliki strah da bi pobjeda Marine Le Pen, koja je neprijateljski raspoložena prema Europi, mogla dovesti do rušenja cijele Europske unije. Ali mi smo se - još jednom - uspjeli izvući. Napredovanje populizma i desnog radikalizma u EU-u je zaustavljeno. Emmanuel Macron je to pokazao i dokazao.

Vremena za slavlje međutim nema. Problemi počinju s borbom da dobije većinu u parlamentu. Kada se za četiri tjedna budu birali zastupnici, on od svog pokreta "En Marche!" mora napraviti jednu vrstu političke stranke. Mnogi iz političke stranke njegovog prethodnika rado će podržati Macrona, ali samo ako budu ponovo izabrani u parlament. Ali, socijalisti, s obzirom na strašan poraz, su na koljenima. Pitanje je hoće li zadržati imalo vlasti. Ekstremni ljevičari su, nakon čestitki Macronu što je izabran za predsjednika, odmah nastavili s uvredama kojima su se koristili u predizbornoj kampanji - s te strane Macron nema podrške i pomoći.

Novi predsjednik morat će pokazati da je - sa svojim jakim živcima, oštroumnošću i sposobnosti za stvaranje saveza - u stanju dati Francuskoj odlučujući impuls da krene naprijed. Riječ je o zemlji, tvrdoglavijoj od 66 milijuna mazgi, nevoljnoj da provede reforme, opsjednutoj načelima i zarobljenoj prošlošću. Macron je doslovce mora pokrenuti da maršira naprijed. On mora nadvladati socijalne antagonizme, inicirati programe pomoći seoskom stanovništvu, otvoriti radna mjesta na sjeveru Francuske, ekonomiju učiniti konkurentnijom - i sve to usprkos otporu ljevičarskih i desničarskih ekstremista. Novi predsjednik mora postići čudo, kako bi nezadovoljne Francuze koji stalno nešto prigovaraju mogao dovesti do promjene raspoloženja i uliti im duh optimizma.

Ekstremna desnica će promijeniti ime, ali to će biti "novo vino u starim bačvama". Ako dobiju značajniji broj zastupnika, oni će novom predsjedniku jako otežavati život. Možda je u taboru Nacionalne fronte nakon izbornog poraza došlo do obračuna i možda je uslijedila noć "dugih noževa", ali Marine Le Pen i njezini stranački suborci će nastaviti huškati, propovijedati mržnju i širiti strah.

Macron se mora suočiti s takvim destruktivnim osobinama svojih sunarodnjaka i ponovo ujediniti podijeljenu zemlju. To je lako reći, ali teško provesti. Jer, tu se ne radi samo o nezaposlenosti i siromaštvu, već o socijalnoj degradaciji i lošoj strani ljudskoga karaktera.

Veliki teret na malim plećima

Na kraju izborne večeri mladi Macron je stajao na pozornici pred impozantnim Louvreom uz glazbu europske himne. On se usudio pustiti himnu EU-a i time pokazao ne samo odvažnost već i zrnce drskosti. Emmanuel Macron od danas nosi ogroman teret na plećima. On mora spasiti Francusku, a s njom i Europu. Možda mu to zaista i uspije.