Sve manje yakuza u Japanu

U mnogim, uglavnom starim filmovima je bilo riječi o "kodeksu časti" pripadnika organiziranih bandi u Japanu, yakuza. Zapravo su oni sami sebi stvorili te kodekse, jer oni ne potječu od plemićkih obitelji poput samurai-a. Nekad, u razdoblju Eda (1608. - 1868.) su to obično bili zanatlije, često i trgovci koji su dospjeli u poteškoće zbog kockarskih dugova. I njihovo ime potječe iz kocke: Ya-Ku-Za je na dijalektu izrečena kombinacija karata 8-9-3 koja u igri Oicho-Kabu najgora kombinacija (8+9+3 je 20, u toj igri se računa samo posljednja znamenka, dakle 0 bodova).

Upravo oko toga je i stvoren kodeks yakuza: oni su "ništa", a ništa se ne može pobijediti. Tradicionalno, polje djelovanja su im bile kockarnice i "kuće za zabavu", ali i to se već odavno počelo mijenjati. Naime, još 1992. je u Japanu donesen zakon gdje se već i članstvo u jednoj od organizacija (21 je velikih, a bilo je još i mnogo manjih) kažnjava zatvorom.

Ali kako je to u Japanu, zakon je jedno, provedba je drugo, a realnost može biti nešto posve treće. Prve godine nakon donošenja tog zakona je uhićeno 22.861 yakuza, a 2012. ih je privedeno još samo 1.278. No istovremeno, u policijskoj kartoteci je i prošle godine evidentirano 58.600 pripadnika organiziranih bandi, od kojih su 25.600 punopravni članovi, a onda još 33.000 "pridruženih" članova bandi.

Nestalo preko 20 tisuća yakuza

Zapravo, već i taj broj svjedoči o drastičnom padu broja yakuza u Japanu. Najteži udarac su pretrpjeli novim zakonom donesenim u listopadu 2011. gdje nije samo kažnjivo tražiti i primiti novac za "zaštitu", nego je kažnjivo i plaćati "reket", objašnjava nam Jake Adelstein. On je američki novinar koji je već napisao i knjigu o podzemlju Japana i odlično poznaje odnose koji tamo vladaju.

"Ukupan broj članova yakuza se dugo vremena vrtio oko 80 tisuća, ali taj zakon kojim se kriminalizira i plaćanje zaštite ih je veoma teško pogodio", objašnjava nam Adelstein. "Tradicionalno, yakuza koji se nalazi na dnu hijerarhijske ljestvice je ubirao novac za 'zaštitu' iz svog susjedstva. Od toga je stjecao prihod, ali je plaćao dio bandi čime bi dobio pravo predstavljati se u ime čitave organizacije u njegovim 'poslovima' i uopće, terorizirati ljude", kaže nam američki novinar.

"Ali kad ljudi više nisu mogli plaćati zaštitu, niti oni više nisu mogli ostati članovi bande jer nisu plaćali 'članarinu'. I baš kao u svakom poslu, jednostavno su propali", kaže nam Adelstein. A život tih, razmjerno nekvalificiranih i nevještih članova društva, neki od njih nedvosmisleno obilježeni tradicionalnim tetovažama i odrezanim prstima (čime su dokazivali svoju lojalnost), nipošto nije lagan u današnjem Japanu.

Zločin i za (pre)male novce

Adelstein je u svojim istraživanjima utvrdio kako su mnogi od njih završili kao jednostavni građevinski radnici ili kao vozači kamiona. Ali mnogi od njih su otišli u kriminal koji je apsolutno neprihvatljiv kodeksu yakuza, poput krađe i razbojništva. Mnogi od njih su na koncu dospjeli u zatvor i nerijetko su okončalii život samoubojstvom: stopa samoubojstava među bivšim gangsterima je neobično visoka čak i za Japan.

Povrh toga, yakuze se i na vlastitom području moraju boriti s organiziranim bandama iz drugih dijelova svijeta. Osobito su prisutne bande iz Kine, Koreje, Rusije i Irana koji se šire po područjima u kojima su donedavno yakuze imale glavnu riječ.

Neke bande, na primjer one iz Vijetnama i Pakistana, su se specijalizirale za krađu automobila i nakita, koji brzo nakon krađe transportiraju iz Japana i ukradeno prodaju u inozemstvu. Neki su specijalisti za uvoz heroina iz područja Malezije, drugi pak za trgovinu drogom koja dolazi iz Afrike.

Ali svijet yakuza prolazi i kroz gospodarske zakone, kakvi su sve očitiji u svim poduzećima i tvrtkama, objašnjava nam Jun Okumura, gostujući profesor u tokijskom Institutu Meji za međunarodne odnose. Naime, i među yakuzama ih ima koji zarađuju sve više i koji svoju zaradu mogu zahvaliti činjenici da ih je sve više koji će učiniti svaki posao i zadaću praktično za crkavicu.

Međunarodni poduzetnici

To pak znači da najniži sloj yakuza zarađuje tako sramotno malo da jedva da itko uopće želi biti članom takvih organiziranih bandi. Ako se tome pribroji ionako sve manji natalitet i broj mladih u Japanu, perspektive za japanski svijet podzemlja nipošto ne izgleda blještav.

Jedna od mogućnosti za japanske bande jest da se posvete djelatnostima u inozemstvu. Najpopularnije područje širenja izvan granica su kockarnice; u Macau, na Filipinima i u Kambodži.

"U Kambodži praktično još nema organiziranog kriminala, a na Filipinima je čitav politički sustav toliko korumpiran da je samo potrebno biti siguran kako se potplaćuje prave ljude", objašnjava nam Adelstein. "Na Macau podzemlje nije osobito snažno, a ima skupina yakuza koji se bave investicijama u Hong Kongu i Singapuru gdje manipuliraju cijene vrijednosnica i tako zarađuju novac."

Osim u Aziji, yakuze šire svoje krakove i preko drugih kontinenata. Zapadna obala Amerike je tradicionalno područje, ali osnivaju svoje tvrtke i na britanskim Djevičanskim otocima i u Amsterdamu. Jedna od bandi yakuza je toliko drska da je glavni pokrovitelj i vlastitog turnira u golfu. Ipak, takve akcije u inozemstvu nose mnogo problema za organizirane bande koje su potekle iz podzemlja tradicionalnog japanskog društva. Kao prvo, uvijek moraju paziti da baš previše ne uzbude "domaće" kriminalce, a treba im i vremena da nauče specifičnosti i zakone tog područja, bez obzira kojim poslovima se tamo bavili.

I na koncu, razlog sve manjeg broja yakuza jest i rezultat nestanka japanskih tradicija. Oni doduše potječu iz 17. stoljeća, ali njihov utjecaj na društvo današnjeg Japana je sve slabije. "Kad ste zadnji put vidjeli neki film koji barem donekle veliča yakuze?", pita nas Okumura. "To nešto govori o društvu današnjeg Japana. Yakuze više nisu popularne i možda je to rezultat socijalnog pritiska da se više ne veličaju ti ljudi", smatra japanski profesor.