Sve što trebate znati o Euroviziji 2011.

Pod sloganom „Osjeti ritam svog srca!“ (Feel your heart beat!), ove godine, na 56. natjecanju za Pjesmu Eurovizije u Düsseldorfu, sudjelovat će predstavnici 43 zemlje. Najveće iznenađenje svakako je povratak Italije, koja je na Euroviziji poslednji put sudjelovala prije 14 godina. Euroviziji se poslije četvorogodišnje pauze vratila i Austrija, zatim Mađarska poslije dvije i San Marino, koji je na ovom natjecanju debitirao 2008. godine u Beogradu.

Slogan inače prati i odgovarajući logo u znaku pulsirajućeg srca, iscrtanog u bojama njemačke zastave. Grafičko rješenje djelo je britanskih dizajnera inspiriranih prošlogodišnjom pobjednicom Lenom Meyer Landrut koja se tijekom prijenosa svojih poklonicicam zahvalila sklopivši prste ruku u formi srca.

Ulaznice gotovo rasprodane

Bit će to treće eurovizijsko natjecanje, koje se održava u Njemačkoj. Prvo nakon ujedinjenja dviju njemačkih država. Naime, druga Eurovizija organizirana je u Frankfurtu, ali samo zato što 1957. godine još nije vrijedilo pravilo da se organizacija natjecanja povjerava zemlji pobjednici. Godine 1983. je to ipak bio slučaj. Zahvaljujući pobjedi skladbe „Malo mira“ (Ein bißchen Frieden) Ralfa Sigela koju je izvela pjevačica Nikol Seibert, Eurovizija je te godine održana u Münchenu.

Ulaznice za finale, 14. svibnja su dobrim dijelom već rasprodane. Internet portal dticket.de je, unatoč velikom opterećenju, zbog velikog interesa eurovizijskih poklonika za jedva nekoliko sati prodao 32.000 karata. Organizatori su najavili da će se u prodaji naći još 3.000 ulaznica.

Cijena karata kretala se od 89 do 189 eura, a zainteresirani su mogli kupiti najviše četiri karte. Karata za polufinalne (za 10.5. i 12.5.) večeri još uvek ima. Najskuplje karte za mjesta nedaleko od pozornice stoje 119 evra.

Sredinom siječnja došlo je i do izmjena u eurovizijskoj ekipi. Umjesto Šveđanina Svantea Stockseliusa, funkciju supervizora Eurovizije, preuzeo je Norvežanin Jon Ola Sand, koji je do sad obavljao funkciju šefa norveškog izaslanstva, izvršnog producenta Eurosonga u Oslu, ali i prijenosa dodjele Nobelovih nagrada.

Izbor voditelja domaćina Eurovizije vjerojatno nikog nije iznenadio. Njemačka komičarka Anke Engelke rođena je u Montrealu, Kanadi i pored engleskog govori i francuski, što je također jedan od uslova koje voditeljska ekipa mora ispunjavati. „Guru“ prošlogodišnje pobjednice Lene, ugledni TV producent i voditelj, Stefan Raab također je u voditeljskog triju. To mu je već peto učešće na Euroviziji, 1998. i 2004. godine, bio je autor pjesama, koje su predstavljale Njemačku na Euroviziji. Godine 2000. i sam je, kao izvođač, nastupio za svoju zemlju i završio kao peti, a 2010. je bio izvršni producent, njemačkog nacionalnog izbora „Naša zvijezda za Oslo“ (Unser Star für Oslo) i mentor aktualne pobjednice Eurosonga. U ekipi voditelja je i jedno lice njemačkog javnog TV servisa ARD-a, glamurozna voditeljica dnevnika Judith Rakers.

U nastavku: Kako će se glasati ove godine?

Države učesnice imaju vremena do ožujka za izbor svojih predstavnike za ovogodišnju Pjesmu Eurovizije. Europska radiodifuzna unija, koja je nositelj prava i organizator eurovizijskog natjecanja, načelo odabira predstavnika prepušta nacionalnim televizijama. Zato su neki i ovaj put jednostavno imenovali izvođača i autora skladbe. Dok pojedine države i dalje tim povodom tradicionalno organiziraju glazbene festivale.

Njemačka, točnije rukovodstvo televizije NDR, podržalo je ideju Stefana Raba, da Lena ove godine brani naslov pobednice. To je u počecima eurovizijskog natjecanja bila česta pojava. Više pobjednika je tijekom 50-tih godina svoju zemlju predstavljalo na Euroviziji i sljedeće godine. Poput Lys Assije, prve pobjednice koja se i sljedeće godine natjecala za Švicarsku.

Lena će zato, počevši od kraja siječnja, u okviru tri televizijske emisije otpjevati 12 pjesama, od kojih će tri ući u finale. Televizijskim glasanjem će, kao i prethodne godine, o pobjedničkoj pjesmi presuditi gledatelji.

Glasanje kao i prošle godine

Nema naznaka da bi ove godine, ponovo moglo doći do izmjene u pravilima glasanja. Prošlogodišnji koncept se pokazao prilično uspješnim. Posljednji put je članica „velike četvorke“ pobijedila 1997. godine. Od tada Velika Britanija, Španjolska, Francuska i Njemačka, koje snose najveći dio troškova organizacije tog glazbenog natjecanja, nisu imale uspjeha. Usput, povratkom Italije "velika četvorka" ponovo postaje "velika petorka".

I tojekom polufinalnih i finalne večeri glasaju i gledatelji i žiri. I jedni i drugi odlučuju tko ulazi u finale, ali i tko pobjeđuje (50:50), s tim što gledatelji od prošle godine imaju mogućnost glasati tijekom cjelokupnog TV prijenosa. S jednog telefonskog broja može se glasati 20 puta, za jednog ili više izvođača.

Glasovi, točnije više od 10 milijuna poziva i SMS poruka preko 200 telefonskih operatera, stižu inače u Köln, gde se nalazi tvrtka „Digame“, kojoj je povjeren zadatak da nadgleda glasanje u svim državama koje sudjeluju i glasaju na Euroviziji i da potom izveštaj proslijedi supervizoru natjecanja. Prijenos eurovizijskog natjecanja prati viüe od 120 milijuna gledatelja. Više nego što ih u Americi privuku dodjela Oscara i sportsko natjecanje Superbowl zajedno.

Autor: Jakov Leon, Köln

Odg. ur.: Snježana Kobešćak