Svećenik iz Kölna u borbi protiv siromaštva

Pratite li pastora Franza Meurera kroz katakombe njegove crkve, morate požuriti ako ne želite zaostajati za njim. Ovaj 71-godišnjak žurno prolazi pored kutija punih dječje odjeće, zbijenih polica s knjigama i bicikala naslonjenih jedan na drugi. "Poklanjamo siromašnima 3.000 ovakvih artikala godišnje", kaže Meurer pozdravljajući čovjeka u zelenim radničkim hlačama.

Meurer staje, uzima torbu s hrpe i gleda cijenu. "259 eura. Najbolja od najboljih!" 400 ovih torbi podijeljeno je djeci koja stanuju u četvrti oko crkve u istočnom dijelu Kölna, kaže on. "Nažalost, to je najsiromašniji dio grada. Ali držimo se zajedno. Ne želimo da nam djeca moraju ići u školu s plastičnim vrećicama."

Meurer je na gotovo 1.000 četvornih metara podruma crkve sv. Teodora u Vingstu izgradio jednu vrstu „pogona" za borbu protiv siromaštva. Sa stotinama pomagača prikuplja donacije, dijeli hranu i odjeću, šalje djeci instruktore kao pomoć u savladavanju gradiva, popravlja bicikle i organizira najveći kamp za djecu tijekom školskih praznika u gradu.

Meurerov „pogon" radi punom parom jer je siromaštvo u porastu. Prve znakove već imamo, kaže ovaj svećenik. "Obitelji s puno djece kažu da se ne mogu tuširati zbog cijena plina." Priča i da ga zovu obitelji koje su dobile nove račune za struju koje nisu u stanju platiti.

Strah od zime

Da je siromašnima sve teže vidi se i u prostorijama s odjećom crkve St. Theodor. "Popunimo police i one se u tren oka isprazne", kaže Renate Wesierski, pokazujući na prazne police između odjevnih artikala za bebe i zimskih jakni. Ova 62-godišnjakinja slaže posteljinu i daje ju dvjema mladim ženama koje su došle s kolicima.

"Dolazi više ljudi nego inače”, kaže ona. "Boje se zime i žele napraviti zalihe. Ponestaje im novca." Jedna od žena traži gumene čizme za svoju šestogodišnju kćerku. Ali Renate Wesierski nema ništa u prikladnoj veličini. "Dođite opet idući tjedan", preporučuje ona mladoj majci.

Nekoliko vrata dalje Norbert Zeyß nosi plastične sanduke pune paprika i banana i stavlja ih na drvene stolove, gdje se dijeli hrana. "Svaki tjedan snabdijevamo 180 obitelji iz Kölna", kaže on. "A od proljeća je 45 obitelji došlo iz Ukrajine. Ljudima treba sve što mogu dobiti." Još oko 30 obitelji vjerojatno bi se moglo snabdjeti donacijama iz trgovina u Kölnu, kaže Zeyß. "Ali kvota će uskoro biti popunjena. Tada ćemo biti prisiljeni reći: žao nam je, ne možemo više tako."

Na zidu iza Zeyßa vide se četiri mršava dječja lica. "Njemačka djeca gladuju” naziv je crteža kredom Käthe Kollwitz iz 1923. U Njemačkoj je tada vladala hiperinflacija, a jedan američki dolar vrijedio je četiri bilijuna RM (Reichsmark). Kruh je postao skup, maslac nedostupan, milijuni Nijemaca su gladovali. Da ovakva vremena nastupe stotinu godina kasnije u bogatoj Njemačkoj? To je malo vjerojatno. Ali strah od inflacije i pada standarda je veliki.

Kad troškovi života nezaustavljivo rastu

"Mislim da će vremena koja dolaze biti teža od onih koja je proživjela moja baka”, kaže Marianne Miebach. Ova 66-godišnjakinja već satima na kiši stoji ispred crkve Sv. Teodora s kolicima za kupovinu i čeka da se podijeli hrana. "Vjerojatno neću doživjeti najgora vremena”, kaže ona. "Ali brinem se za svoje četvero djece i petero unučadi. Do kraja života će morati raditi samo da plate stanarinu i hranu."

Kako bi popravila svoj kućni budžet, jer ima malu mirovinu, Marianne Miebach rano ujutro raznosi novine. Time mjesečno raspolaže s 1.400 eura. No, stanarina i režije za mali stan su se upravo povećali, sa 730 na 950 eura. Za namirnice joj ne ostane puno. Zato je sretna zbog paprika, kruha i čokoladnih keksa – namirnica koje danas završavaju u njenoj torbi na kotačima.

"Počni s malim"

Poput Marianne Miebach, dva milijuna ljudi u Njemačkoj sada ovisi o donacijama hrane, navodi krovna organizacija u čijem je članstvu skoro 1.000 pučkih kuhinja ("Tafeln") u zemlji. S obzirom na rastuće cijene i nadolazeću recesiju, broj ljudi kojima treba pomoć će vjerojatno nastaviti rasti. Dijelovi srednje klase mogli bi također osiromašiti. Milijuni ljudi bi mogli doći na granicu egzistencijalnog minimuma, odnosno imati znatno manje prihode od prosjeka.

Postaje li bogata Njemačka zemlja s mnogo siromašnih? Rasprava o tome kako to spriječiti je u punom jeku. Ali čini se da nitko ne nudi jednostavan recept.

"To me ne zanima”, kaže pastor Franz Meurer. “Političari, a ponekad i novinari, uvijek žele velike promjene. Ali to je pogrešno. Važnije je započeti s malim promjenama, gdje sami možete nešto ostvariti. Mi ovdje nemamo nikakvih većih aspiracija."

Svjetlo na kraju tunela

To uključuje i činjenicu da bi i u najsiromašnijem dijelu Kölna pred Božič trebalo vladati blagdansko raspoloženje, koje uključuje svečano osvjetljenje. Franz Meurer podsjeća na 130 božićnih zvijezda, koje su pohranjene u jednoj od podrumskih prostorija njegove crkve. Svake godine uoči Božića pomagači pričvršćuju zelene snopove s bijelim LED lampicama na ulične svjetiljke u četvrti u kojoj je smještena crkva. Hoće li i ove godine osigurati obilje lampica tokom adventa? On kaže kako još ništa nije odlučeno - ali s obzirom na manjak energije u zemlji, moglo bi se dogoditi da ove godine oko crkve St. Theodora u Kölnu bude mračnije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu