Svađa oko "zlatne riže"

„Naša riža može spasiti mnoge živote“, kategorični su biolozi Peter Beyer i Ingo Potrykus. I to prije svega živote mnoge djece u zemljama u razvoju koja zbog manjka vitamina A često pobolijevaju od zaraznih bolesti i umiru. Već se 15 godina Beyer, profesor na Sveučilištu u Freiburgu, i Portykus s Visoke škole u Zürichu pokušavaju izboriti za to da „čarobna riža“ dobije dozvolu za uzgoj. Genetski promijenjena žitarica, koja je zbog svoje žućkaste boje dobila i epitet „zlatna“, bi ove godine mogla dobiti dozvolu za uzgoj na Filipinima.

Profiteri ili dobrotvori?

„Zlatna riža“ sadrži velike količine provitamina A kojeg ljudsko tijelo pretvori u sam vitamin A. Od manjka ovog važnog sastojka, koji se u prehrani uglavnom nalazi u povrću, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pati preko 250 milijuna djece. Prema istim procjenama zbog nedostatka vitamina A godišnje oslijepi 250.000 mališana, a svaki drugi i umire. “Zlatna riža” bi tu mogla pomoći no put do dozvole za uzgoj je dug. Osim mnogih testova kroz koje proizvod mora proći, na putu ovoj riži stoje i protivnici genetski manipuliranih namirnica koji ne vjeruju da bi novi proizvod mogao ublažiti problem s nedostatkom vitamina A. Oni također pretpostavljaju da se iza svega krije velika PR mašinerija kojoj je jedini cilj pustiti korijene na budućim tržištima Afrike i jugoistočne Azije. “Sa ‚zlatnom rižom' se proizvođači samo žele profilirati kao dobrotvori”, kaže Thilo Bode iz organizacije za praćenje kvalitete namirnica Food Watch u razgovoru za Deutsche Welle.

Teorije zavjere

Znanstvenici Beyer i Portykus su tijekom razvitka svog proizvoda u pomoć pozvali poljoprivrednu multinacionalnu kompaniju Syngentu koja je i vlasnik patenta na “zlatnu rižu”. No ova tvrtka je u međuvremenu odustala od plasmana ove riže na tržište i dala svoj patent svima na upotrebu. Za britanskog novinara i stručnjaka za pitanje genetski modificiranih namirnica Marka Lynasa je ovo dokaz da protivnicima “zlatne riže” nedostaju argumenti. “Kad se raspravlja o genetici sve pršti od teorija zavjera”, kaže Lynas. No pored dvojbi u dobročiniteljstvo poljoprivrednih kompanija kritičari također ukazuju i na rezultate nekih ispitivanja koja nisu mogla dokazati da tijelo provitamin A zaista u dovoljnoj količini pretvori u vitamin A. Isto tako je pitanje koliko dugo provitamin ostaje u riži tijekom skladištenja. Na kraju se postavlja, kako kaže Bode iz Food Watcha, i pitanje distribucije. “Na tržištu postoje mnoge slične sorte. Tko će kupcima zaista jamčiti da se radi o ‚zlatnoj riži‘“, pita se Bode.

Tablete umjesto riže

WHO se trenutno protiv manjka vitamina A bori dijeljenjem vitaminskih tableta na pogođenim područjima. Za kritičare genetski manipulirane riže je ovo bolja metoda jer time čitav proces ostaje u rukama javnih službi, a ne privatnih organizacija koje je nemoguće kontrolirati. Otac “zlatne riže” Peter Beyer međutim smatra kako WHO dosad ovakvim metodama nije polučio uspjeh jer je problem nedostatka vitamina A još uvijek itekako prisutan. No sve i da filipinske vlasti prionu užurbano procesu izdavanja dozvole uzgoja, mogle bi potrajati godine do dolaska “zlatne riže” onima kojima je namijenjena.