Svakodnevni berlinski antisemitizam
22. travnja 2018Helmholtzplatz je idilično mjestašce usred Berlina. Mnogo je zelenila, visokog drveća, mladi stalno igraju stolni tenis na postavljenim stolovima, a po livadi leži šaroliko društvo i uživaju u suncu, jedu sladoled ili pijuckaju pivo. Na pločniku oko parka mladi roditelji mirno vozaju svoje potomke u kolicima. Ukratko, sve daje dojam kozmopolitske publike koja opušteno sjedi u restoranima i kavanama.
Horor usred građanske idile
U takvu tipičnu berlinsku proljetnu idilu ne pristaju snimke koje su se prvo pojavile na socijalnim medijima, a onda i kroz njemačke i svjetske medije: nemirne snimke koju je Adam kao žrtva sam učinio i snimio svog agresivnog napadača koji ga napada pojasom i psuje ga na arapskom. Razlog je banalan: Adam i njegov prijatelj, Nijemac marokanskog porijekla nose kipu. „Ja sam Berlin oduvijek cijenio što je to multikulturalno mjesto. Mislio sam da sve manjine, Židovi i sve vjere mogu mirno živjeti u Berlinu zajedno", kazao nam je Adam slijedećeg dana.
Adam je posjetio DW zajedno s prijateljem koji je bio prisutan i za vrijeme tog napada. Ovaj simpatični, prijilično stidljivi 21-godišnjak je prije tri godine iz Haife došao u Njemačku kako bi studirao u Hannoveru. Kaže nam kako prije nikad nije nosio kipu, na koncu je on Izraelac arapskog porijekla i u njegovoj okolini nisu svi Židovi. Ali nekoliko dana ranije je dobio tu kipu od prijatelja koji je bio u Izraelu. On ga je još i savjetovao neka je ne nosi u Njemačkoj, ali tek to je Adama navelo na pokus. Ne samo da je on stavio kipu na glavu, nego ju je dao i svom prijatelju da sa njom zajedno prošeću po Berlinu.
Medijska buka
I dok opisuje što se dogodilo, djeluje umorno i dekoncentrirano. Dao je već toliko intervjua, kaže, više mu se ne da o tomu pričati. No čeka ga još jedan nastup na TV-u. I nekako još uvijek ne može vjerovati što mu se to desilo. Drugi dan objašnjava kako zapravo uopće nije htio da se njegova snimka tako brzo proširi internetom. „Poslao sam ju samo policiji i još nekoliko prijatelja", kaže Adam. U međuvremenu se pribojava da bi mu se čitava priča mogla osvetiti. Neki mediji su, usprkos tomu što ih je molio da to ne učine, objavili i njegovo prezime. Stvar dodatno komplicira i početna zavrzlama oko Adamovog porijekla. Svi mediji su isprva naveli da je žrtva Židov. Adam je u jednom intervjuu za Deutsche Welle objasnio da je odrastao u arapskoj obitelji ali je tada već bilo kasno. Polako se postavlja pitanje radi li se u njegovom slučaju o antisemitizmu ili medijskom senzacionalizmu? Adam smatra da je puno medija već unaprijed imalo u glavi skovanu priču."U većini intervjua sam tvrdio da nisam Židov. Ali me uglavnom nisu ni pitali. Zbog kipe na glavi su automatski svi zaključili da sam Židov. Možda je to ono što su htjeli čuti", priča Adam.
Antisemitizam u porastu
Židov ili ne, Adam je tog dana posto simbolom i jedan mali odjevni predmet ga je učinio žrtvom. Usred bijelog dana je izubijan remenom kao da je to nešto najnormalnije. Centar za obavještavanje o antisemitskim napadima priopćio je da je samo prošle godine u Berlinu zabilježeno 947 napada s antisemitskom pozadinom. Broj napada je u porastu. Adam je uvjeren da se netrpeljivost i antisemitizam povećali otkako je prije tri godine došao u Berlin. No nekako se nada da i njegov slučaj mogao dovesti do smanjenja takvih neugodnih događaja.