Svakim danom sve dalje od dogovora u EU

Očekivanja od dvodnevnog sastanka predsjednika država ili vlada Europske unije koji počinje ovog četvrtka (7.2.) su velika, baš kao što je velik i dugoročni proračun Unije za razdoblje od 2014. do 2020. Protekli neuspjeh još uvijek boli predsjednika europske komisije Joséa Manuela Barrosa jer je to bio i neuspjeh pred očima čitave javnosti.

Zato je i pred Europskim parlamentom, usprkos brojnim kritikama, pozvao vlade da što prije postignu dogovor: "Dalja odugovlačenja poslala bi vrlo negativnu poruku u ovom vremenu krhkog ekonomskog oporavka. U tom slučaju bi postojala opasnost da frontovi postanu još tvrđi i da postizanje dogovora bude još teže."

No, spor je ostao. Niz bogatih zemalja sa sjevera (među njima i Njemačka, Nizozemska i Švedska) i dalje zahtijevaju kraćenja u proračunu Europe. Njihov argument glasi: ako se na nacionalnoj razini svugdje mora štedjeti, onda u tome mora sudjelovati i proračun Europske unije. Britanski premijer David Cameron tu nije zadovoljan niti kompromisnim prijedlozima predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya jer London smatra da oni nisu dovoljni - mada se on zalaže i da Britanci zadrže "popust" u članstvu u Europskoj uniji.

Ne treba štedjeti baš zato jer se štedi

Drugi se pak protive smanjenju zajedničkog proračuna - baš zbog mjera štednje! Njihov argument jest da zbog toga što politika štednje u prije svega siromašnim članicama na jugu dovodi do toliko nezaposlenosti i patnje, europski budžet mora stvoriti ravnotežu. Među zagovornicima takve politike je i francuski predsjednik François Hollande koji poručuju: "Štednja da, slabljenje privrede ne." Time je i mnoge u Europi dobio na svoju stranu.

U europskim institucijama - pa tako i u Europskom parlamentu ima malo onih koji su za štednju. Jedan od onih koji ipak zagovaraju rez u proračunu je Martin Callanan, predsjednik britanske konzervativne stranke, dakle i stranke Davida Camerona. Callanan želi temeljnu promjenu mišljenja: "Umjesto sve većeg, EU treba napraviti bolji proračun i odsjeći suvišno salo".

To "salo" kojeg treba odsjeći je za Callanana na primjer velik dio potpora za poljoprivredu. One čine 40 posto proračuna Europe. Drugi primjer gdje se može štedjeti jest i u dvostrukom sjedištu Europskog parlamenta. Jer jednom mjesečno europski zastupnici sele iz Bruxellesa u Strassbourg u Francuskoj gdje također imaju velebnu zgradu i gdje se održava plenarno zasjedanje. Već u tome Callanan vidi "pojmom ovisnosti Europske unije da rasipa novac".

Europa ne zna za rezanje proračuna

Sve u svemu, predsjednik Europske komisije Barroso je već uoči ovog summita siguran kako će "dogovor šefova država i vlada sadržati manje od onoga čemu su se nadali komisija i parlament". Komisija je na početku zatražila proračun u visini od preko bilijun eura - dakle tisuću milijardi eura. U međuvremenu se navode sume od 950 do 970 milijardi eura i Van Rompuy već i to smatra golemim uspjehom. Jer to je zapravo i prvi put da je Europskoj uniji uopće smanjen proračun koji joj stoji na raspolaganju.

Ali čak i ako predsjednici država ili vlada postignu dogovor u ova dva dana, to bi mogao biti "račun bez krčmara". Jer "krčmar" je parlament koji mora odobriti sedmogodišnji proračun, a tamo bi većina zastupnika, umjesto da ga smanji, radije povećala količinu novca za Europsku uniju. Dakle, što bi se dogovor čelnika država članica Unije više udaljio od želje Europske komisije, to je veća mogućnost da onda Europski parlament odbije takav proračun.

Samo Sovjetski savez je imao "petoljetku"

Kompromis bi mogao biti i svojevrsna zadrška: da se na primjer za tri godine, ako se gospodarske okolnosti promjene, mogu uvesti promjene u proračun. Tri godine su razdoblje koje vole mnogi političari - jer to znači da bi se konačno odlučivalo nakon njihovog sadašnjeg mandata.

Ali ipak, postoji realna mogućnost da se Europljani niti sad ne uspiju dogovoriti - i što onda? Guy Verhofstadt, predsjednik kluba zastupnika liberala u Europskom parlamentu ne osporava mogućnost da se to može dogoditi, ali to onda znači da će se nastaviti s proračunom kakav je bio za godinu 2013. i koji nije bio smanjivan, sve dok se ne pronađe dogovor.

Taj zastupnik je i inače zagovornik da se o proračunu za Europsku uniju raspravlja samo za godinu koja slijedi. To pak osnažuje položaj Europskog parlamenta, a on osobno se može sjetiti samo Sovjetskog Saveza koji je imao "petoljetku", petogodišnji plan. Sovjetski Savez je propao, a Europska unija se drži plana koji seže čak sedam godina unaprijed.

To je bila jedina prigoda u čitavoj raspravi u Europskom parlamentu koja je izazvala smijeh zastupnika svih stranaka i svih zemalja članica. Inače baš nikome u Europi nije do smijeha.