1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svakidašnji govor podupire rasizam

Ruth Krause/JB1. srpnja 2012

Svakodnevni je jezik često i sredstvo diskriminacije. Pritom nije svatko rasist tko koristi rasističke izraze. Politička korektnost zahtjeva vrlo veliki trud i pažnju - to je nužnost u društvu koje želi biti otvoreno.

https://p.dw.com/p/15OJx
Foto: Fotolia/eyewave

U emisiji "Germany's Next Topmodel“ jedna od natjecateljica opisana je pridjevom "rasna“, u mnogim bavarskim krčmama naručuju se pića zvana "Niger“ ili "Rus“, jedan tradicionalni kelnski restoran ponosi se imenom "Kod crnca“, objašnjavajući to činjenicom da su u srednjem vijeku Mauri bili na glasu kao izvanredno raskošni domaćini.

Bit je u namjeri

Pojmovi kao što su "niger“ ili "crnac“ već su godinama tabu u javnoj komunikaciji, ali kolači nazvani "nigerski poljubac“ ili "crnčeva glava“ i dalje su hit na dječjim rođendanima. Lingvist Bernd Müller-Jaquier tvrdi da iz tog razloga takvi pojmovi ostaju u upotrebi, no nije svatko tko ih upotrebljava samim tim i rasist. Mnogo toga pri njihovoj upotrebi zavisi o namjeri – dakle, ne možemo svakog gosta koji u restoranu naruči "ciganski odrezak“ proglasiti rasistom.

Znanstvena suradnica na katedri za medije i komunikologiju u Erfurtu Liriam Sponholz kaže da jezik diskriminira kada se upotrebljava sa svrhom kategoriziranja, podcjenjivanja ili konstruiranja razlika koje u stvarnosti ne postoje. "Nisu svi rasistički pojmovi takvi na prvi pogled – mogu biti rasistički bez da je to odmah zamjetno. U principu, sumnjiv je svaki kategorizirajući pojam“. Na primjer riječ "Köpftuchmädchen“ (otprilike "maramoglava cura", odnosno djevojka koja nosi maramu, op. prev. ) – taj pojam kategorizira, podcjenjuje i podrazumijeva značajnu razliku između djevojaka koje nose i koje ne nose maramu na glavi, premda nije jasno da li takva razlika zaista postoji. Mora se pripaziti na funkciju određenih pojmova, tvrdi Sponholz. Tada se može uočiti da su i na prvi pogled benigni svakodnevni pojmovi sumnjivi.

Što se krije ispod marame?
Što se krije ispod marame?Foto: picture-alliance/dpa

Suptilna diskriminacija

Etnologinja i docentica s minhenskog sveučilišta Julia Bayer istraživala je kako se takvom nesvjesnom diskriminacijom opisuju prije svega navodno različiti ljudi. Ne samo za stolom u gostionici, već se i u novinskim kolumnama govori o "autohtonim“ ili "prirodnim“ ljudima, "divljim“ plemenima koja žive "van civilizacije, kao u kamenom dobu“. Svi ti pojmovi možda strance čine egzotičnijim i uzbudljivijima, ali ne dopuštaju da im se pristupi kao ljudima.

Poglavica plemena Kayapo, Dito Kayapo, s laptopom
Poglavica plemena Kayapo, Dito Kayapo, s laptopomFoto: AP

Takav diskurs zapravo priziva kolonijalnu predodžbu bijele "rase“ koja je vrijednija od drugih ljudi, misli Bayer. Takvo shvaćanje ne samo da je zastarjelo i znanstveno pogrešno, nego sobom nosi i krive asocijacije. Bayer to podupire citatima iz knjige Susan Arndt i Antje Hornscheid "Afrika i njemački jezik“ : "Zatvorite oči, zamislite jednog poglavicu i recite što vidite. Ja vidim Indijanca s ukrasima od perja, ili jednog plemenskog vođu s komadom odjeće samo oko butina – to se misli kad se kaže da je riječ o problematičnim konceptima. Napravite isti eksperiment s drugim pojmom, na primjer, "političar visokog ranga“. Rezultat će biti posve različiti, premda poglavica nije ništa drugo od visokog političara. Jasno je da svaki pojam sobom nosi određene predodžbe – niti jedan nije toga oslobođen“, tvrdi Bayer.

Stranost u našom umu

Da li je upotreba ovih pojmova puka nepažnja ili iza toga stoji nešto drugo, recimo pozivanje na primitivne obrasce? Za Juliu Bayer pojmovi koje netko upotrebljava govore više o govorniku nego li o osobama koje bi trebali opisivati. "Ta 'stranost' je oduvijek bila neko mjesto iz europskih fantazija, koje obično ima relativno malo veze s tim kako tamo život zaista izgleda“. Već u dječjim knjigama piše da "Eskimi žive u igluima“, i "u Africi ljudi nose suknje od lišća“, kaže etnologinja. Razumski smo svjesni da je riječ o stereotipnim slikama, ali one su čvrsto ugrađene u naše razumijevanje. Kada govorimo o poglavicama ili "domorocima“ koji "žive u kamenom dobu“ budimo počesto diskriminirajuće asocijacije maučene u djetinjstvu. Mnogi ljudi nemaju predodžbu pripadnika autohtonih naroda za laptopima, na konferencijama ili u parlamentu, premda je to danas realnost na cijelom svijetu.

Međutim, Müller-Jacquier te Sponholz i Bayer slažu se da tabuizacija određenih riječi ili zamjena "uglađenijim“ nije rješenje. Ako se nekog određuje samo njegovim porijeklom, malo pomaže ako umjesto "gastarbajter“ kažemo „migrant“, tvrdi Bayer.

Korektni diskurs

U međuvremenu se, prema Müller-Jacquieru, nije loše orijentirati prema tome kako neka grupa označava samu sebe, na primjer, "Romi“ umjesto "cigani“ te "Sami“ umjesto "Laponci“ – za skandinavske autohtone narode. To ipak znači i izbacivanje iz govora prividno benignih pojmova kao što je "Eskim“. Naime, radi se o pojmu koji se odnosi na različite etničke skupine koje nastavaju prostore od Sibira do Grenlanda, i koji ga sami ne doživljavaju pozitivnim. Oznaka "Inuit“ bila bi politički korektnija, mada ne i zadovoljavajuća za sve.

Kliše: Eskimi žive u igluima
Kliše: Eskimi žive u igluimaFoto: AP

U mnogim situacijama je jedan interkulturalno osjetljiv jezik moguć, kojim se izbjegava egzotiziranje i simplifikacija. Ljudi koji žive u području Amazone nisu jedan "primitivan narod“ koji živi "daleko od civilizacije“, već je riječ o mnoštvu kultura koje se ne može nazvati "neciviliziranima" niti ih se bezuvjetno može definirati preko veze s prirodom – taj stav danas je u etnologiji samorazumljiv.