Svaka dva sata umire jedna majka

Otok Biliran u istočnoj pokrajini Visayasu jedno je od najsiromašnijih područja Filipina. Tu su liječnički pregledi za vrijeme trudnoće nešto sasvim novo. 38-godišnja Isan Asumbrado bi uskoro trebala roditi i to ne kod kuće, kao do sada nego u rodilištu. „Svojih prvih troje djece rodila sam kod kuće, tada još nije bilo ambulante. Veseli me što sad postoji ova skrb i što sad moramo djecu rađati ovdje u Almeriji. Osjećam se sigurnije.“

Upale zbog slabe higijene

Svakoga dana pri porodu na Filipinima umre jedanaest žena. Najčešći uzrok je krvarenje ili neishranjenost, povezana sa zaraznim bolestima kao malarija ili AIDS. Na Biliranu je smrtnost majki osobito velika, jer je većina žena dosad rađala kod kuće.

Sad bi se to trebalo promijeniti. U zdravstvenom centru u Almeriji liječnica Evelyn Garcia upravo jednoj ženi daje injekciju. „Ranije su žene rađale kod kuće. Gotovo 70 posto ih je pritom imalo tradicionalnu filipinsku babicu. Ali, ne može se reći da su one to dobro činile. Često im je nedostajala nužna oprema. Nisu imale rukavice i potrebni pribor. Tako su babice pomagale pri porodu golim rukama. I s obzirom da ruke nisu ispravno prale, dolazilo je do upala kod djece i majki.“

Najsiromašnijima besplatno osiguranje

Općina Almeria je zato donijela zakonsku odluku kojom se zabranjuje rađanje kod kuće. Kazna za rađanje kod kuće je 1.000 pesosa. Toliko žena mora platiti i porod u rodilištu, s time što filipinsko zdravstveno osiguranje majkama nadoknadi taj trošak.

I tu je otok Biliran ispred drugih. Sve više majki koje dosad nisu imale zdravstveno osiguranje mogu biti identificirane i mogu dobiti besplatno osiguranje. Država snosi troškove osiguranja za najsiromašnije, barem teoretski. Većina siromašnog stanovništva na Filipinima živi bez ikakvog osiguranja. Projekt iz Almerije je jedinstven.

Teško uvjeravanje trudnica

Od uvođenja zabrane kućnih poroda na tom području je osjetno smanjena smrtnost majki, koja na Filipinima iznosi 228 smrtnih slučajeva na 100.000 poroda. Liječnica Evelyn Garcia ipak se mora truditi da žene uvjeri u prednosti poroda u rodilištu: „Nedostaju mogućnosti prijevoza trudnica. Nema nikakve novčane potpore za prijevoz od sela do Zdravstvenog centra. A tu je i problem da kod kuće nema tko paziti na brojnu djecu ako majka ode u rodilište.“

I babica Gina di Adigula u razgovorima s trudnicama ima poteškoća uvjeriti ih da poslušaju njezine savjete: „Događa se da ženama propišem lijekove ili vitamine i željezo za trudnice. Ali, s obzirom da su one siromašne, ne kupe te lijekove nego hranu.“

Da bi se siromašnom stanovništvu omogućilo pristup jeftinim lijekovima njemačka humanitarna organizacija GTZ u suradnji s filipinskim Ministarstvom zdravstva otvara male apoteke.

Crkva protiv kontracepcije

U pokrajini Visayas u međuvremenu ima 58 takvih apoteka. One se nalaze u provinciji, tako da siromašno stanovništvo lako može do njih doći. U njima se može kupiti i prezervative i pilule protiv trudnoće, za razliku od državnih apoteka i klinika gdje je to strogo zabranjeno.

To je mali tračak nade za filipinske majke koje nakon šeste ili desete trudnoće više ne bi htjele ostati trudne. Filipinski parlament raspravlja o zakonu kojim bi se dopustilo prodaju sredstava protiv začeća. Ali, zakonu se protivi Katolička crkva.

Autor: Eva Mehl / Cecilia Roxas / Anto Janović

Odg. urednik: S. Matić